Paštrovići, kraj u zaleđu Petrovca na Moru (Crna Gora), jugoistočno od Bečića i sjeverozapadno od Bara. Ime potječe od staroga rodovskog imena Paštrović. Prvi poznati spomen u izvorima datira iz 1355., kada su Paštrovići bili vlastela u službi srpskog cara Stefana Dušana. U sr. vijeku, već u doba dinastije Nemanjića, imali su svoju autonomnu oblast, kojom je od XV. st. upravljao knez. Unutarnju samoupravu zadržali su i nakon dolaska pod mletačku vlast 1432., što je bilo posljedica snažne osmanske prijetnje. Pritom su Paštrovići dobili široke povlastice. U doba osmanskih provala u Paštroviće se postupno doseljavalo pravoslavno stanovništvo iz brdskih predjela, dok se dio domaćega, do tada pretežito katoličkog stanovništva, preselio u dalmatinske gradove. Unutarnjim životom Paštrovića upravljali su plemenski sud, bankada (zajednički i redoviti sud za sva paštrovska plemena) i izabrani sud. Izravnu vezu s Mlečanima Paštrovići su imali preko dvojice ambašadura, poslanika koje je svake godine birao opći zbor i slao u Mletke. U prvim stoljećima mletačke vladavine Paštrovići su bili izrazito usmjereni prema Zapadu, a njihovi trgovci u Veneciji imali su istaknuto mjesto u hrvatskoj trgovačkoj koloniji i bratovštini sv. Jurja i Tripuna. Nakon pada Mletačke Republike (1797) Paštrovići su došli pod vlast Austrije, a zatim pod rusku vlast (1805–07). God. 1807. odlukama Tilzitskoga sporazuma pripali su Francuzima, a 1813. ponovno Austriji, pod vlašću koje su bili do 1914.
