struka(e):
Paul-Boncour, Joseph
francuski političar
Rođen(a): Saint-Aignan, 4. VIII. 1873.
Umr(la)o: Pariz, 28. III. 1972.

Paul-Boncour [pɔl bku:'ʀ], Joseph, francuski političar (Saint-Aignan, 4. VIII. 1873Pariz, 28. III. 1972). Nakon studija prava na pariškome Sveučilištu radio je kao odvjetnik i tajnik francuskoga premijera Pierrea Waldeck-Rousseaua (1898–1902). Izabran u parlament 1909. kao socijalistički republikanac. Član Socijalističke stranke 1916–31., kada je osnovao Socijalističko-republikansku uniju (Union socialiste républicaine). Ministar rada (1911–14), rata (1932) te predsjednik vlade (1932–33). Nakon smrti A. Brianda bio je stalni predstavnik Francuske u Društvu naroda (1932–36). Na dužnosti ministra vanjskih poslova (1933–34. i 1936) protivio se politici appeasementa, pa ga je E. Daladier (1936) zamijenio poćudnijim G. Bonnetom. Kao senator glasovao je 1940. u Vichyju protiv Pétainove vlade. Tijekom rata djelovao u pokretu otpora. God. 1945. u ime Francuske potpisao Povelju Ujedinjenih naroda na konferenciji u San Franciscu. Kao socijalistički kandidat izabran je za senatora 1946–48. Glavno djelo: Između dva rata: sjećanje na Treću Republiku (Entre deux guerres: souvenirs sur la IIIe République, I–III, 1945–46).

Citiranje:

Paul-Boncour, Joseph. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/paul-boncour-joseph>.