Pavelić, Milan, hrvatski književnik i prevoditelj (Krivi Put kraj Senja, 30. XI. 1878 – Zagreb, 14. VI. 1939). Bogosloviju studirao u Zagrebu. Za svećenika zaređen 1902., u Družbu Isusovu stupio 1924. Napustivši župničku službu (1911), uređivao je više katoličkih glasila (Riječ, 1911; Narodna prosvjeta, 1919., i dr.). Rano je počeo pisati pjesme. U refleksivnim pjesničkim zbirkama Iz zakutka (1902) i Pjesme (1913) nasljedovao je stil S. S. Kranjčevića i usmene epike te harambašićevsku retoričnost. Potonje zbirke Zvijezde Srca Isusova (1938) i Pod okom Gospodnjim (1939), koju mu je posmrtno objavio J. Badalić, vjerskoga su nadahnuća. Prevodio je s francuskoga, talijanskoga, njemačkog i latinskoga (A. Manzoni, Adolf Rette, M. Marulić); osobito se izdvajaju prepjevi latinskih liturgijskih himana (Crkveni himni, 1936). Objavio je i antologiju svjetske duhovne lirike Iz duhovne lirike (1937), koju je sam i preveo.
