autocesta

ilustracija
AUTOCESTA
ilustracija1ilustracija2ilustracija3ilustracija4ilustracija5ilustracija6

autocesta (auto[mobil] + cesta), javna cesta osobitih prometno-tehničkih značajki, namijenjena samo prometu motornih vozila. Ima bitnu ulogu u suvremenome prostornom povezivanju i važan je čimbenik gospodarskog razvoja i turizma.

Autocesta ima dva kolnička traka za promet u suprotnim smjerovima, odvojena razdjelnim pojasom; svaki kolnički trak ima barem dva prometna traka, široka najmanje po 3,5 m, jedan zaustavni trak i zaštitni rubnik. Raskrižja autoceste s drugim prometnicama trebaju biti izvedena barem u dvjema razinama, a u zoni raskrižja dodaju se trakovi za uključivanje i isključivanje, tj. za ulazak na autocestu i za izlazak s nje. Pojedini dijelovi autoceste mogu u svojoj izvedbi, već prema prostornim i prometnim uvjetima (planinski teren, prolaz kroz grad, most, tunel), neznatno odstupati od navedenih značajki. Autocesta s dva prometna traka za svaki smjer vožnje široka je oko 30 m, kolika je približno i širina autoceste Zagreb–Karlovac. Autocesta je mnogo sigurnija od ostalih vrsta cesta i omogućuje protok velikog broja vozila velikim brzinama, uobičajeno većima od 120 km/h, budući da nema ni oštrih zavoja ni velikih uzdužnih nagiba. Gradska autocesta ima mnogo ulaznih i izlaznih mjesta. Izvangradska autocesta uobičajeno služi prometu na srednje i velike udaljenosti, a prolazi dovoljno daleko od naselja. Uz autocestu se grade prateći objekti koji pridonose sigurnosti i udobnosti vožnje (benzinske postaje, servisne radionice, moteli, odmorišta). U projektiranju autocesta osobita se pozornost pridaje održavanju potrebnoga poprečnog komuniciranja u području prolaska autoceste kao i zaštiti okoliša od buke i drugih negativnih utjecaja. Kada se uporaba autoceste naplaćuje, mora postojati i paralelna nenaplatna cesta. U otvorenom naplatnom sustavu vozači se, radi naplate cestarine, zaustavljaju samo na jednome mjestu na autocesti, odnosno odsječku autoceste, a u zatvorenom naplatnom sustavu zaustavljaju se i na ulazu i na izlazu. Sve se više širi negotovinska naplata, npr. elektroničkim naplatnim karticama ili naljepnicama. Širenje autocestovne mreže nastoji se ubrzati izgradnjom poluautocesta, koje su projektirane kao buduće autoceste, ali se u prvoj fazi gradi samo jedan kolnički trak kojim se odvija dvosmjerni promet. U skladu s porastom prometnih potreba, u idućoj fazi gradi se i drugi kolnički trak.

Povijest

Prva autocestovna građevina u svijetu izgrađena je u Italiji 1925. (autocesta Milano–Laghi), a prva dulja autocesta u Njemačkoj 1932. (Köln–Bonn). Njemačka je do 1945. izgradila 3253 km državnih autocesta. Osim Njemačke, do 1939. samo je Nizozemska imala plan izgradnje autocestovne mreže. Prvom autocestom u SAD-u smatra se ona od Harrisburga do Pittsburgha, koja je završena 1940., ali je u SAD-u već kasnih 1920-ih bilo više kraćih autocestovnih građevina. U Danskoj je prva autocesta otvorena 1956. (Elsinore), u Ujedinjenom Kraljevstvu 1959. (London–Birmingham), a u Japanu 1965. (Meishi, Kobe–Nagoya).

Autoceste u Hrvatskoj

Prva hrvatska autocesta, Orehovica – Kikovica, otvorena je 1971., a sljedeće godine otvorena je i autocesta Zagreb – Karlovac. Tijekom 1980-ih gradila se zagrebačka obilaznica (otvorena 1979–1981) te autocesta od Zagreba prema današnjoj državnoj granici sa Srbijom (od 1980. do 1989. u etapama je otvorena autocesta do Slavonskoga Broda). Za Domovinskoga rata gradnja autocesta nije prekinuta, pa su tijekom 1990-ih puštene u promet dionice na svim glavnim pravcima. Izgradnja autocesta osobito je intenzivirana nakon 2000., te je do danas planirana mreža autocesta znatnim dijelom završena, što Hrvatsku svrstava među zemlje s dobro razvijenom autocestovnom infrastrukturom. U 2012. čini ju 1273,2 km autocesta, od kojih su značajnije bile Zagreb – Bosiljevo – Split i dalje prema Dubrovniku (neslužbeno zvana Dalmatina), Zagreb – Krapina – Macelj (granica sa Slovenijom), Bregana (granica sa Slovenijom) – Zagreb – Slavonski Brod – Lipovac (granica sa Srbijom), Zagreb – Varaždin – Goričan (granica s Madžarskom), Bosiljevo – Rijeka, Rupa (granica sa Slovenijom) – Rijeka i dalje prema Žutoj Lokvi, Kanfanar – Matulji i Kaštel (granica sa Slovenijom) – Pula (tzv. Istarski ipsilon). Godine 2010. najprometnija je hrvatska autocesta bila Zagreb – Split, s prosječnim dnevnim prometom na naplatnoj postaji Lučko većim od 15 000 vozila. Autocestama upravljaju poduzeća Hrvatske autoceste d. o. o., Autocesta Rijeka–Zagreb d. d., Bina-Istra d. d. i Autocesta Zagreb–Macelj d. o. o.

Mreža hrvatskih autocesta i poluautocesta

Oznaka Autocesta (poluautocesta) Duljina (km)
A1 Zagreb (Lučko) – Bosiljevo – Split – Vrgorac – (Dubrovnik; u izgradnji) 467,3
A2 Zagreb (Jankomir) – Krapina – Macelj (granica sa Slovenijom) 60
A3 Bregana (granica sa Slovenijom) – Zagreb – Slavonski Brod – Lipovac (granica sa Srbijom) 306,4
A4 Zagreb (Ivanja Reka) – Varaždin – Goričan (granica s Mađarskom) 97,1
A5 (granica s BiH, u izgradnji) – Sredanci (raskrižje s autocestom A3) – Osijek – (Beli Manastir, granica s Madžarskom; u izgradnji) 53,5
A6 Bosiljevo – Rijeka (Orehovica) 81,5
A7 Rupa – Rijeka – (Žuta Lokva; u izgradnji) 34,4
A8 Kanfanar – Matulji (poluautocesta) 64,2
A9 Kaštel (granica sa Slovenijom) – Pula 76,8
A11 Velika Gorica – Buševec (dionica autoceste Zagreb – Sisak u izgradnji) 9
autocesta. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 19.10.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=4714>.