autocesta

autocesta (auto[mobil] + cesta), javna cesta osobitih prometno-tehničkih značajki, namijenjena samo prometu motornih vozila. Ima bitnu ulogu u suvremenome prostornom povezivanju i važan je čimbenik gospodarskog razvoja i turizma.

Autocesta ima dva kolnička traka za promet u suprotnim smjerovima, odvojena razdjelnim pojasom; svaki kolnički trak ima barem dva prometna traka, široka najmanje po 3,5 m, jedan zaustavni trak i zaštitni rubnik. Raskrižja autoceste s drugim prometnicama trebaju biti izvedena barem u dvjema razinama, a u zoni raskrižja dodaju se trakovi za uključivanje i isključivanje, tj. za ulazak na autocestu i za izlazak s nje. Pojedini dijelovi autoceste mogu u svojoj izvedbi, već prema prostornim i prometnim uvjetima (planinski teren, prolaz kroz grad, most, tunel), neznatno odstupati od navedenih značajki. Autocesta s dva prometna traka za svaki smjer vožnje široka je oko 30 m, kolika je približno i širina autoceste Zagreb–Karlovac. Autocesta je mnogo sigurnija od ostalih vrsta cesta i omogućuje protok velikog broja vozila velikim brzinama, uobičajeno većima od 120 km/h, budući da nema ni oštrih zavoja ni velikih uzdužnih nagiba. Gradska autocesta ima mnogo ulaznih i izlaznih mjesta. Izvangradska autocesta uobičajeno služi prometu na srednje i velike udaljenosti, a prolazi dovoljno daleko od naselja. Uz autocestu se grade prateći objekti koji pridonose sigurnosti i udobnosti vožnje (benzinske postaje, servisne radionice, moteli, odmorišta). U projektiranju autocesta osobita se pozornost pridaje održavanju potrebnoga poprečnog komuniciranja u području prolaska autoceste kao i zaštiti okoliša od buke i drugih negativnih utjecaja. Kada se uporaba autoceste naplaćuje, mora postojati i paralelna nenaplatna cesta. U otvorenom naplatnom sustavu vozači se, radi naplate cestarine, zaustavljaju samo na jednome mjestu na autocesti, odnosno odsječku autoceste, a u zatvorenom naplatnom sustavu zaustavljaju se i na ulazu i na izlazu. Sve se više širi negotovinska naplata, npr. elektroničkim naplatnim karticama ili naljepnicama. Širenje autocestovne mreže nastoji se ubrzati izgradnjom poluautocesta, koje su projektirane kao buduće autoceste, ali se u prvoj fazi gradi samo jedan kolnički trak kojim se odvija dvosmjerni promet. U skladu s porastom prometnih potreba, u idućoj fazi gradi se i drugi kolnički trak.

Povijest

Prva autocestovna građevina u svijetu izgrađena je u Italiji 1925. (autocesta Milano–Laghi), a prva dulja autocesta u Njemačkoj 1932. (Köln–Bonn). Njemačka je do 1945. izgradila 3253 km državnih autocesta. Osim Njemačke, do 1939. samo je Nizozemska imala plan izgradnje autocestovne mreže. Prvom autocestom u SAD-u smatra se ona od Harrisburga do Pittsburgha, koja je završena 1940., ali je u SAD-u već kasnih 1920-ih bilo više kraćih autocestovnih građevina. U Danskoj je prva autocesta otvorena 1956. (Elsinore), u Ujedinjenom Kraljevstvu 1959. (London–Birmingham), a u Japanu 1965. (Meishi, Kobe–Nagoya).

Autoceste u Hrvatskoj

 Prva hrvatska autocesta, Orehovica–Kikovica (danas dio autoceste A6), otvorena je 1971., a sljedeće godine otvorena je i autocesta Zagreb–Karlovac (danas dio autoceste A1). Do kraja 1980-ih gradili su se zagrebačka obilaznica (otvorena 1979–81), autocesta od Zagreba prema današnjoj državnoj granici sa Srbijom (danas dio autoceste A3; 1980–89. u etapama se otvarala do Slavonskoga Broda) te dijelovi današnje poluautoceste A8, otvoreni 1981 (tunel Učka) i 1988. Za Domovinskoga rata gradnja autocesta nije prekinuta pa je 1991. na autocesti A2 otvorena dionica Zaprešić–Zabok, a na autocesti A9 dionica Medaki–Kanfanar. Nakon završetka rata otvorena je 1996. na autocesti A2 dionica Zabok–Krapina, 1998–99. otvorene su dvije dionice na poluautocesti A8 i jedna (Kanfanar–Vodnjan) na autocesti A9, 1998–2000. četiri dionice na autocesti A4 (Goričan–Čakovec, Komin–Popovec, Čakovec–Varaždin, Breznički Hum–Komin) te 1999. na autocesti A3 dionica Sredanci–Velika Kopanica. Izgradnja autocesta se osobito intenzivirala nakon 2000. Na autocesti A1 u promet su 2003. puštene dionice Bosiljevo–Mala Kapela (36 km) i Gornja Ploča–Zadar (61 km), 2004. dionice Mala Kapela–Gornja Ploča, Zadar 2–Pirovac te Vrpolje–Dugopolje, ukupne duljine 177 km, 2005. još 46,6 km različitih dijelova između Karlovca i Splita, 2007. otvorena je dionica Dugopolje–Šestanovac (37 km), 2008. dionica Šestanovac–Ravča (40 km), 2011. dionica Ravča–Vrgorac (10 km), a 2013. pravac Vrgorac–Ploče–Karamatići (16,1 km); iste je godine u promet puštena dionica od Ploča do granice s Bosnom i Hercegovinom (7,5 km) na autocesti A10 (koja je tada otvorena) te tunel Sveti Ilija na spojnoj cesti Zagvozd–Baška Voda (4,2 km). Na autocesti A2 otvorena je 2007. preostala dionica Krapina–Macelj, a na autocesti A3 2001. dionica Bregana–Jankomir (13,7 km), 2002. dionica Velika Kopanica–Županja (25,9 km), 2006. dionica Županja–Lipovac (29 km) te 2007. čvorovi Kosnica i Križ. Na autocesti A4 u promet je 2003. puštena dionica Breznički Hum–Novi Marof–Varaždin (24,4 km), a 2008. most na Muri te još 1,4 km autoceste (prilaz graničnomu prijelazu s Mađarskom). Na autocesti A5 otvorena je 2007. dionica Đakovo–Sredanci (22 km), 2009. dionica Osijek–Đakovo (33 km), 2015. dionica Sredanci–Svilaj (3,2 km), 2022. dionica Osijek–Beli Manastir (25 km) i 2025. dionica od Belog Manastira do granice s Mađarskom. Dionice autoceste A6 otvorene su od 2003 (Vrbovsko–Bosiljevo) do 2008 (Oštrovica–Vrata, Vrata–Delnice, Delnice–Kupjak, Kupjak–Vrbovsko; neke su i prije bile u prometu kao poluautoceste), a na autocesti A7 2004. puštena je u promet dionica Jušići–Rupa (3,71 km), potom do 2009. još nekoliko dionica. Daljnji dijelovi poluautoceste A8 (tri dionice od Kanfanara do Lupoglava) i autoceste A9 (četiri dionice na pravcu od Umaga do Pule) koje čine tzv. Istarski ipsilon otvoreni su 2005–21., a na poluautocesti A8 otvorena je 2024. nova cijev tunela Učka (duga 5634 m). Na autocesti A11 otvoren je 2011. čvor Velika Gorica jug , 2009. dionica Velika Gorica–Buševec (9 km), 2015. dionice Jakuševec–Velika Gorica (10,9 km) i Buševec–Lekenik (11,2 km), a 2024. Lekenik–Sisak.

Na autocestama ima više tunela, mostova i vijadukata. Uz tunel Učka na poluautocesti A8, najznačajniji su tuneli na autocesti A1: (5761 m) tunel Mala Kapela, dvocijevni tunel Plasina (svaka je cijev duga 2300 m) nalazi se na dionici Žuta Lokva–Ličko Lešće, a dvocijevni tunel Sveti Rok (5670 m), na dionici tunel Sveti Rok–Maslenica, otvoren je 30. VI. 2003. te se promet u njemu odvija dvosmjerno kroz desnu, zapadnu tunelsku cijev. Na autocesti A1 nalaze se i most preko rijeke Gacke, na dionici Žuta Lokva–Ličko Lešće (dug 466,3 m), Maslenički most (378,8 m), na dionici Maslenica–Zadar 1, most Krka (391,16 m) na dionici Skradin–Šibenik, te vijadukti Drežnik (2485 m), najdulji u Hrvatskoj, na dionici Karlovac–Novigrad, Modruš 1 (547 m) na dionici Josipdol–Mala Kapela, Mokro Polje (650,1 m) i Jezerane (661,6 m) na dionici Mala Kapela–Žuta Lokva.

Mreža hrvatskih autocesta i poluautocesta duga je sveukupno 1356,6 km. U 2025. je na njima evidentirano ukupno 73 175 469 vozila, od čega 57 372 198 osobnih. Najaktivniji promet zabilježen je na autocesti A3 (Bregana–Zagreb–Lipovac) – 23 887 182 vozila. Slijede autocesta A6 (Zagreb–Rijeka) s 19 350 868 zabilježenih vozila i autocesta A1 (osobito dionica Bosiljevo 2–Ploče) kojom je prošlo 16 339 371 vozilo.

Većinom autocesta upravlja poduzeće Hrvatske autoceste (HAC), autocestama A8 i A9 upravlja Bina-Istra, a autocestom A2 poduzeće Autocesta Zagreb–Macelj.

Mreža hrvatskih autocesta i poluautocesta