pehar (njem. Becher), veća posuda za piće od drva, gline, kovine, stakla i dr.; vrč, krčag. Za razliku od pokala, nema stalak, a najčešće je u obliku polukugle, cilindra i izvrnutog stošca, s nožicama i drškom ili bez njih. Javlja se u svim kulturama i u različitim oblicima, od grubih prapovijesnih glinenih pehara do raskošnih zlatnih baroknih. U antici (fiale, kyliks, calix, ciborium, patera) služio je i u ritualne svrhe. Glasoviti su zlatni pehari mikenske i perzijske kulture, sasanidske i islamske umjetnosti, srednjovjekovni pehari te stakleni muranski iz renesanse. U XVIII. st. kao sredstvo za piće postupno ga je istisnula čaša. – U srednjem vijeku peharnik je bio jedan od dužnosnika na kraljevskim dvorovima; u nas se u izvorima javlja pod nazivima pincernarius, comes vinotoč, regalis pincerna. U športu → kup
