struka(e):

peloidi (grč. πηλός: blato + -id) ili ljekovita blata, zajednički naziv za tvari nastale u prirodi tijekom geoloških zbivanja, koje se fino usitnjene i pomiješane s vodom upotrebljavaju za kupke i obloge radi liječenja. Podvodni rahli sedimenti ljekoviti su muljevi limani. Zemljani rahli sedimenti nastaju djelovanjem atmosferskih čimbenika na stijenje i kamenje izvan vode, koje se raspada na sitne čestice što sadrže do 98% anorganskih tvari i manje od 10% vode. Solanski peloidi nastaju uz solane i imaju visoku koncentraciju natrijeva klorida (NaCl). – Peloidi djeluju fizikalno (toplinom, jer se za terapijsku primjenu obično zagrijavaju, ili pak hladnoćom, kada se rabe na samom nalazištu) i kemijski (jer se neki elementi apsorbiraju kroz kožu). Njihova osobita toplinska svojstva omogućuju da se na kožu primijene zagrijani na 45 °C i više, a da ju ne oštete; time su vrlo prikladni medij za termoterapiju. Najčešće se primjenjuju u prirodnim lječilištima (→ balneoterapija). Indikacije za njihovu primjenu obuhvaćaju bolesti sustava za kretanje, kožne bolesti i kronične ženske bolesti.

Citiranje:

peloidi. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 19.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/peloidi>.