PEN (akronim od engleski Poets and Playwrights, Essayists and Editors, Novelists: pjesnici i dramatičari, esejisti i izdavači, romanopisci), međunarodna udruga književnika (ljudi od pera, prema simboličnom značenju kratice – engleski pen: pero), utemeljena 1921. na poticaj književnice Catharine Amy Dawson-Scott u Londonu, gdje joj je i središnjica, s osnovnom zadaćom da potiče suradnju i razumijevanje među piscima svijeta, širi ideju o središnjem mjestu književnosti u stvaranju univerzalne kulture te da čuva slobodu izražavanja od pritisaka vlasti (PEN se osobito zauzima za progonjene pisce te je 1960. osnovao Povjerenstvo za zatvorene pisce). Prvi predsjednik udruge bio je John Galsworthy, a na tu dužnost su, među ostalima, birani i H. G. Wells, Jules Romains, Maurice Maeterlinck, Benedetto Croce, Alberto Moravia, Arthur Miller, Heinrich Böll, Mario Vargas Llosa. Temeljna načela prihvaćena su 1927. na 5. kongresu u Bruxellesu. Ogranci se osnivaju po jezicima, odn. nacionalnim književnostima (danas postoji 141 centar u 99 zemalja). Na 11. kongresu u Dubrovniku 1933., pod Wellsovim predsjedanjem, bio je osuđen nacizam, paljenje knjiga i progon pisaca koji nisu podupirali Hitlera, a u Dubrovniku je 1993. u organizaciji hrvatskog centra PEN-a održan 59. kongres PEN-a, prigodom kojega je obilježena 60. obljetnica toga povijesnoga kongresa. Hrvatski centar PEN-a osnovan je 1927. u Zagrebu, raspušten 1941. te obnovljen 1962. Prvi je predsjednik bio Milivoj Dežman, a dulje su na dužnosti bili Marijan Matković, Josip Tabak, Predrag Matvejević i Slobodan Prosperov Novak.
