Pepe, Guglielmo

Pepe [pe:'pe], Guglielmo, talijanski domoljub (Squillace, 13. II. 1783Torino, 8. VIII. 1855). Kao borac protiv apsolutizma španjolskih Burbonaca u Napulju, osuđen 1803. na doživotnu robiju. Pošto su ga Francuzi 1806. oslobodili, u Napoleonovoj armiji postigao je čin generala. Nakon restauracije Burbonaca služio je u kraljevskoj vojsci. Kada je izbio ustanak 1820., preuzeo je zapovjedništvo nad republikanskim postrojbama. Pobijeđen 1821. u intervenciji Svete Alijanse. Od tada je pretežno boravio u Engleskoj. Na Apeninski poluotok vratio se 1848; na čelu napuljskih postrojba borio se u Lombardiji protiv Austrijanaca, zatim je pošao u pomoć Veneciji, koja ga je imenovala vrhovnim zapovjednikom svojih postrojba. Nakon pada Venecije 1849. ponovno je otišao u progonstvo; 1851. iz Pariza je prešao u Torino. Autor je vrijednih memoarskih bilježaka o političkim i vojnim događajima u Napulju 1820–21 (Memorie, 1847) te o revolucionarnim zbivanjima u Italiji 1847–49. u knjizi Pripovijesti o poprištima i događajima u Italiji 1847., 1848., 1849 (Casi d’Italia negli anni 1847, 48, 49, I–II, 1850).

Pepe, Guglielmo. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 16.10.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=47497>.