Perast, gradić i luka u Boki kotorskoj, u podnožju Ilijina brda, Crna Gora; 269 st. (2011). Leži zapadno od Kotora, nasuprot tjesnacu Verige. Ima nekoliko crkava iz doba baroka (nedovršena župna crkva sa zvonikom iz 1691; crkva sv. Nikole i sv. Ane). Sačuvane su mnogobrojne palače pomorskih kapetana građene u XVI–XVIII. st. (palača Bujović, podignuta po projektu mletačkoga graditelja Giovannija Fonte iz 1693., u kojoj je Zavičajni muzej). Pred Perastom su dva otočića; Sveti Đorđe s benediktinskim samostanom iz XII. st. i umjetni otočić sa zavjetnom crkvom Gospe od Škrpjela (XVII–XVIII. st.). Gradić je kao cjelina konzervatorski zaštićen. Turizam. – Perast su osnovali ilirski Pirusti, po kojima je dobio ime. Nakon propasti Zapadnoga Rimskoga Carstva ostao je pod vlašću istočnorimskih careva. U VII. st. bio je u sastavu bizantske arhontije, a u IX. st. teme Dalmacije. Slavensko ga je stanovništvo naselilo u IX. st. Tijekom cijeloga srednjeg vijeka bio je u sastavu kotorske komune. Brodogradnja se razvila već u XIV. st., a najveći je zamah dosegnula u razdoblju od XV. do kraja XVIII. st. (1512. Perast je imao 60 trgovačkih brodova). Potkraj XVI. st. postao je neovisan o Kotoru pa je u to doba jedan od najvažnijih trgovačko-pomorskih gradova na istočnoj obali Jadrana. Sudjelovao je u ratovima Mletačke Republike protiv Osmanskoga Carstva, osobito 1654. U Perastu je u XVI. st. bila utemeljena prva pomorska škola na Jadranu. Nakon prve austrijske vladavine (od 1797) pripao je Austriji, te ponovno nakon ruske (od 1806), francuske (1807–13) i kratkotrajne crnogorske vladavine (1814). God. 1918–41. bio je u sastavu Kraljevine SHS i Jugoslavije kao dio Cetinjske oblasti (1922–29) i Zetske banovine (1929–41). U II. svjetskom ratu priključen Italiji (1941–43), a nakon njezine kapitulacije bio je pod izravnom njemačkom vojnom upravom. Od listopada 1944. u sastavu je Jugoslavije, a od 2006. dio neovisne Crne Gore.
