struka(e):
Plamenac, Dragan
američki muzikolog i skladatelj hrvatskog podrijetla
Rođen(a): Zagreb, 8. II. 1895.
Umr(la)o: Ede, Nizozemska, 15. III. 1983.

Plamenac, Dragan (pravo ime Karl Siebenschein), američki muzikolog i skladatelj hrvatskog podrijetla (Zagreb, 8. II. 1895Ede, Nizozemska, 15. III. 1983). Glazbu isprva učio u Glazbenoj školi Hrvatskoga glazbenog zavoda (1906–12). Studirao pravo na Sveučilištu u Zagrebu, a potom kompoziciju u Beču (1912–13; F. Schreker) i Pragu (1919; V. Novák) te muzikologiju u Parizu (A. Pirro) i Beču (G. Adler). Doktorirao muzikologiju u Beču 1925. disertacijom o J. Ockeghemu. Kao skladatelj Plamenac je djelovao od 1912. do 1925., skladavši najmanje sedam kompozicija (npr. Dvije dubrovačke pjesme, 1914; Tri pjesme Ch. Baudelairea – Trois poèmes de Ch. Baudelaire, 1914; gudački kvartet, 1915; uvertira za orkestar, 1923; varijacije za glasovir, 1925), očitujući ponegdje ekspresionistički modernizam. Isprva je djelovao kao korepetitor i asistent-dirigent u Gradskoj operi u Berlinu (1926–27), a 1928–39. kao muzikolog (privatni docent na Sveučilištu) u Zagrebu. Godine 1930–38. organizirao je tzv. »historijske koncerte« u Hrvatskome glazbenom zavodu u Zagrebu, na kojima je predstavio djela europskog baroka i prvi put 1935. u suvremenoj izvedbi djela dalmatinskih skladatelja XVI. i XVII. stoljeća (V. Jelić, A. Patricij, J. Skjavetić, T. Cecchini, I. Lukačić) koja je sâm otkrio u europskim glazbenim arhivima. Godine 1939. emigrirao je u SAD, gdje se trajno nastanio primivši 1946. američko državljanstvo. Do umirovljenja djelovao je kao sveučilišni profesor na nekoliko američkih sveučilišta (Urbana, Pittsburgh, Santa Barbara). Kao znanstvenik istraživač i izdavač Plamenac se pretežito bavio glazbom od XIV. do XVII. st. Međunarodni je ugled stekao kao stručnjak za djela J. Ockeghema (objavio je dva sveska njegovih misa) te priređivač suvremenih izdanja važnih glazbenih rukopisa iz Seville, Dijona i Faenze. Posebno su na cijeni bila Plamenčeva istraživanja stila druge polovice XV. stoljeća (tzv. burgundskoga šansona, izvoditeljske prakse u instrumentalnoj glazbi i dr.). U Hrvatskoj je Plamenac posebno zaslužan kao začetnik moderne hrvatske muzikologije (do odlaska u SAD), autor temeljitih studija o domaćoj renesansnoj i ranobaroknoj glazbi te priređivač notnih izdanja I. Lukačića (Odabrani moteti /duhovni koncerti/ iz djela »Sacrae Cantiones« /1620/, oko 1935., pretisak 1975) i J. Skjavetića (Četiri moteta u 5 i 6 glasova / iz zbirke moteta, Venecija 1564/, 1974). Plamenac je objavio i niz vrijednih članaka o J. Ockeghemu, C. Ph. E. Bachu, talijanskom glazbenom Trecentu, njemačkoj višeglasnoj pjesmi u XV. stoljeću, Anticovim frottolama, hvarskom skladatelju D. Nembriju i dr.

Citiranje:

Plamenac, Dragan. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/plamenac-dragan>.