Platonov [plato'nəf], Andrej Platonovič (pravo prezime Klimentov), ruski književnik (Voronež, 28. VIII. 1899 – Moskva, 5. I. 1951). Diplomirao je na Tehničkome fakultetu (1924), potom radio kao inženjer za meliorizaciju u Voronežu i Tambovu. Prvu mu zbirku pjesama Plava dubina (Golubaja glubina, 1922) kritika gotovo nije ni zamijetila. Posvetivši se književnosti, 1927. je pristupio književnoj skupini Pereval, koja se zauzimala za intuitivnost stvaralačkoga procesa. Od sredine 1920-ih objavio je niz pripovijedaka, od kojih su najznačajnije Sumnjičavi Makar (Usomnivšijsja Makar, 1929) i Za zalihu (Vprok, 1931). Njihova satiričnost, kritika birokracije te ironizacija prisilne kolektivizacije postale su metom oštre kritike i cenzure pa je Platonovu bilo zabranjeno objavljivanje te od 1931. ponovno radi kao inženjer i tehnički inovator, a niz romana ostaje mu neobjavljen. Radnju najvažnijega, Čevengur (pisan 1926–29), smjestio je u zabačen ruski gradić, gdje priprosti ljudi, seljaci, borci revolucije i utopijski sanjari pokušavaju ostvariti viziju idealnoga društva; pripovijedanja podređenog filozofijskim idejama, taj se polifonijski roman različito tumačio, najčešće kao uprizorenje rasapa mita o savršenom društvu te svojevrsna negativna utopija. Distopijski roman Iskop (Kotlovan, pisan 1929–30), s temom prisilne kolektivizacije, vrhunac je Platonovljevih stilskih inovacija, a roman Sretna Moskva (Sčastlivaja Moskva, pisan 1933–36) tematizira stvaranje »novog čovjeka«. Nakon što je, uz pomoć Maksima Gorkoga, 1934. kao član izaslanstva proleterskih pisaca putovao u Turkmenistan, nastaje kratki bajkovito-etnografski roman Džan (objavljen 1966), a Platonov je nakratko rehabilitiran te objavljuje zbirku polifonijskih, filozofski zahtjevnih pripovijedaka Rijeka Potudanj (Reka Potudan’, 1937). Nakon ideoloških kritika te zbirke počinje objavljivati pod pseudonimima (F. Čelovekov, A. Firsov). Za II. svjetskog rata djeluje kao ratni dopisnik te objavljuje šest knjiga novela da bi 1946., već bolestan od tuberkuloze, nakon objavljivanja novele Povratak (Vozvraščenie) bio isključen iz književnog života. Platonovljeva svjetska recepcija dogodila se tek od 1970-ih, s objavljivanjem njegovih djela na ruskome jeziku na zapadu te prijevodima – Iskop je objavljen 1969 (u Rusiji 1987), Čevengur 1972 (u Rusiji 1988), Sretna Moskva 1991., a cjelovit tekst Džana 1999.
