Polapski Slaveni, zajedničko ime za zapadnoslavenska plemena koja su u srednjem vijeku nastanjivala područje između Baltičkoga mora, Labe, njezina pritoka Saale, Rudne gore i Odre. Pripadali su dvjema jezičnim skupinama, sjevernoj, srodnoj poljskim plemenima, i južnoj, bližoj češkima. Sjeverna plemena imala su isprva vlastite vjerske i političke institucije (plemenski savezi Obodrita i Veleta), ali su ih u VIII. st. izgubila te su od XII. do XIV. st. većinom bila germanizirana. Posljednji govornici polapskoga jezika, kojim su govorila plemena iz sjeverne skupine, umrli su u XVIII. st., a sačuvani su samo kratki tekstovi, izolirane riječi i fraze, toponimija i odrazi u njemačkim govorima. Polapski je bio pod jakim njemačkim utjecajem (s velikim brojem diftonga, članovima, osobitostima u složenim vremenima, promjenama u padežnom sustavu), ali je sačuvao i mnoge arhaizme (dual, aorist, imperfekt, oblike bez metateze). Južna skupina Polapskih Slavena nikada nije imala vlastitu političku organizaciju, ali je na zapadnim rubovima područja koje je nastanjivala, zbog utjecaja i ekspanzije poljskih i čeških vladara te političkog saveza s Češkom od XIII. st., do danas očuvana zajednica Lužičkih Srba s dvama književnim jezicima.
