poliritmija (poli- + ritam), u glazbi, simultana uporaba dvaju ili više različitih ritmova ili ritmičkih obrazaca. Općenito se može ustvrditi da je sva polifonijska glazba istodobno i poliritmijska. S jedne strane, može se očitovati kao suprotstavljenost ritmova unutar iste mjere, što uključuje i podudaranje akcenata. S druge strane može podrazumijevati i polimetriju, tj. simultanu uporabu dviju ili više mjera ili pak supostavljenost različitih akcenata koji ostvaruju polimetrijski dojam. Poliritmija je karakteristična za srednjovjekovnu polifoniju (kraj XIV. i poč. XV. st.) i osobito za glazbu XX. st. (npr. u nekim djelima I. Stravinskoga, B. Bartóka, D. Milhauda, P. Hindemitha, u jazzu) i za neke izvaneuropske glazbe poput tradicionalne afričke glazbe.
