Poliziano [policia:'no], Angelo (pravo ime Agnolo Ambrogini, zvan il Poliziano), talijanski pjesnik i humanist (Montepulciano, 14. VII. 1454 – Firenca, 29. IX. 1494). Nakon sukoba s obitelji Lorenza de’ Medicija (kojemu je poučavao sinove i za kojega je s grčkoga na latinski preveo u heksametrima II–V. pjevanje Ilijade), utočište je pronašao kod Gonzagâ u Mantovi. Pomirivši se s Lorenzom, vratio se u Firencu, gdje mu je bila povjerena katedra grčkog i latinskoga na poznatom učilištu Studio Fiorentino. Premda je autor mnogih epigrama na latinskom i grčkom, latinskih elegija, oda, pisama i eruditskih spisa, danas je najzanimljiviji zbog svojih talijanskih stihova, okupljenih pod naslovom Rime. U njima je različite metričke i stilske obrasce prethodne tradicije preoblikovao u skladu s novim humanističkim idealima harmonije i mitizacije suvremenih ličnosti i zbivanja prema antičkim uzorima. Najpoznatija su mu djela nedovršeni talijanski spjev u oktavama o turnirskoj pobjedi Giuliana de’ Medicija, Stance u povodu turnira (Stanze per la giostra, 1475–78), u kojem je mehanizme mitizacije proveo po uzoru na latinske panegiričare, te Priča o Orfeju (Favola d’Orfeo, 1480), obradba mita o Orfeju i Euridiki prema različitim metričkim obrascima (ekloge u tercinama, balade, oktave i dr.), koja je ujedno i prvi svjetovni dramski tekst talijanske književnosti.
