poluvodička brojila

poluvodička brojila, brojila s poluvodičkim detektorima koja služe za detekciju i mjerenje energije ionizirajućega zračenja. Kao detektor služi zaporno polarizirani pn-spoj. Kada nabijena čestica prolazi kroz kristal poluvodiča, ona gubi energiju ionizacijom atoma kristalne rešetke, stvarajući parove negativnih i pozitivnih nositelja pokretnoga naboja – elektrone i šupljine. Ugrađeno električno polje u prijelaznome području pn-spoja razdvaja stvorene nositelje; pritom elektroni odlaze na pozitivnu n-stranu, a šupljine na negativnu p-stranu. Time se stvara vrlo slaba, kratkotrajna električna struja, koja se pojačava i registrira. Prve detekcije čestica poluvodičkim detektorima ostvarene su 1949., a u širu su uporabu poluvodička brojila ušla 1959. Najčešće se kao poluvodiči rabe silicij te germanij dopiran atomima litija.

poluvodička brojila. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 15.12.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=49300>.