Poljaković, Matija, hrvatski književnik (Subotica, 23. XI. 1909 – Zagreb, 15. III. 1973). Studirao teologiju u Zagrebu, diplomirao pravo u Subotici. Sudačku službu do II. svjetskog rata obnašao u Subotici, Šidu i Derventi. Madžarski fašizam onemogućio mu je povratak u rodni grad pa je pristupio partizanskom pokretu djelujući kao vojni obavještajac. Iz rata se vratio s činom časnika i postao zamjenikom zapovjednika grada. Iako je bio u stalnom sukobu s vlašću zbog državne politike prema bačkim Hrvatima (1940-ih i ranih 1950-ih zbog agrarne reforme i zabrane osnivanja hrvatskih razreda, 1970-ih zbog utrnuća Matice hrvatske), najizvođeniji je dramski autor subotičkoga kazališta. Pučki igrokazi i komedije s folklornim motivima, pisani izvornom bunjevačkom ikavicom, oduševljavali su publiku (Č’a Bonina razgala, 1950. i 1961. izvedena više od stotinu puta; Niko i ništa i Vašange, 1952; Buckanje sa smutipukom, 1955). Tematski i stilski tomu krugu pripada i tetralogija s glavnim likom Boltom, dobroćudnim, nespretnim i lukavim salašarom (Bolto u raju, 1960; Ode Bolto na ogled, 1966; Bolto na fronti, 1967; Jedna cura sto nevolja, 1969). Oštar je društveni kritičar u dramama iz građanskog života (Kuća mira, 1953; Kao suncokreti, izvedena u madžarskoj inačici Napraforgók, 1954) i satiričnim komedijama pisanima hrvatskim standardom (Par žutih cipela, 1959; Ludograd, 1962; Kad bog đavlu kumuje, 1967). Sva su izvedena djela i objavljena u zasebnim izdanjima.
