Pomponazzi [~na'c:i], Pietro (latinizirano Petrus Pomponatius), talijanski filozof (Mantova, 16. IX. 1462 – Bologna, 18. V. 1525). Bio je profesor filozofije od 1488. u Padovi, Ferrari i Bologni. Pomponazzi je sve pojave tumačio u duhu strogoga naturalizma i prirodnih fenomena isključujući nadnaravne uzroke. Došao u sukob s tada vladajućim averoističkim aristotelizmom u tezi o smrtnosti duše. U najpoznatijem djelu O besmrtnosti duše (De immortalitate animae, 1516), tvrdi da je duša smrtna i umire zajedno s tijelom, jer ne postoji djelatnost duše koja nije vezana na tijelo. Duša je materijalna kao oblik entelehije (stvaralačkoga načela) tijela. Čovjekova duša treba za spoznaju osjetilne dojmove te ne može misliti ni znati o sebi bez tjelesnoga. Znanje se temelji na iskustvu, pa zato možemo nešto znati samo o iskustvenim vezama nečega. Besmrtnost duše ne može se dokazati razumskim razlozima; premda ljudska duša može razmišljati o sebi samoj i spoznavati opće pojmove i univerzalije, to još ne znači da je nebeskoga podrijetla, već samo da je iznad životinjske duše. Tezom o dvostrukoj istini (ako znanje i vodi nevjerovanju, volja ipak spašava i održava vjeru), Pomponazzi je pokušao donekle ublažiti svoje postavke o duši, koje je suprotstavio vjerskoj dogmi. Značajno mu je i djelo O sudbini (De fato, tiskano 1556).
