potres

ilustracija
POTRES, epicentri potresa
ilustracija1ilustracija2ilustracija3ilustracija4ilustracija5ilustracija6ilustracija7

potres, iznenadna i kratkotrajna vibracija tla uzrokovana urušavanjem stijena (urušni potres), magmatskom aktivnošću (vulkanski potres) ili tektonskim poremećajima (tektonski potres) u litosferi i dijelom u Zemljinu plaštu. Proučavanjem potresa bavi se seizmologija, grana geofizike. Mjesto nastanka potresa u dubini Zemlje naziva se žarište (fokus) ili hipocentar potresa. Ono može biti neposredno ispod površine pa sve do dubine od 750 km (potres s dubljim žarištem do sada nije zabilježen). Ako je hipocentar u dubini do 70 km, potres je plitak, srednje duboki hipocentar nalazi se između 70 i 300 km, a duboki hipocentar na više od 300 km ispod Zemljine površine. Potresne vibracije šire se od hipocentra na sve strane progresivnim elastičnim potresnim valovima. Najbrži su longitudinalni valovi (undae primae ili P-valovi), koji osciliraju u smjeru širenja, stežući i rastežući materijal kroz koji prolaze. Transverzalni valovi (undae secundae ili S-valovi) vibriraju okomito na smjer širenja, 1,7 puta su sporiji od P-valova, a šire se samo kroz čvrste stijene. Dugi valovi (undae longae ili L-valovi) najsporiji su, čine ih kružna i vodoravna komponenta, a djelovanje im je slabo. Potres je najjači u epicentru (mjesto na površini Zemlje neposredno iznad hipocentra) i u njegovoj najbližoj okolici (epicentralno područje). Krivulja ovisnosti trajanja putovanja potresnoga vala do pojedinoga mjesta u epicentralnoj udaljenosti naziva se hodokrona.

Snaga potresnog udarca ovisi o dubini hipocentra, udaljenosti epicentra, značajkama tla (u čvrstim stijenama potres je slabiji nego u nevezanom tlu), prisutnosti podzemne vode, čvrstoći građevina i dr. Jakost potresa (mjera za potres prema ocjeni učinka potresa na ljude, građevine i prirodu) određuje se s pomoću iskustvenih makroseizmičkih ljestvica koje vrijede samo za određena područja. Prvu takvu ljestvicu izradio je Jacopo Gastaldi 1564. Od tada je izrađen niz ljestvica za određivanje i uspoređivanje jakosti potresa: ljestvica P. B. Egena od 6 stupnjeva (1828), Michelea Stefana de Rossija i Françoisa Alphonsea Forela od 10 stupnjeva (1883), F. Omorija od 7 stupnjeva (1900) i dr. God. 1917. Međunarodno seizmološko udruženje predložilo je za opću uporabu Mercalli-Cancani-Siebergovu (MCS) ljestvicu od 12 stupnjeva. Na njoj se temelji i Medvedev-Sponheuer-Karnikova (MSK) ljestvica iz 1964., također od 12 stupnjeva. Linije koje odjeljuju područja jednake jakosti potresa nazivaju se izoseiste. U instrumentalnoj seizmologiji jakost potresa određuje se na osnovi magnitude (M), veličine koja se izračunava na temelju zapisa seizmografa. Ljestvicu magnituda definirao je C. F. Richter 1935. pa se ona naziva njegovim imenom. Magnituda (M) potresa veličina je razmjerna energiji (E) potresnih valova (izraženoj u džulima) oslobođenih u žarištu potresa i jednaka je u svim seizmološkim postajama koje bilježe dotični potres. Ona izravno ovisi o energiji E oslobođenoj u žarištu potresa, prema relaciji log E = 4,8 + 1,5 M, odn. M = 2/3 (log E – 4,8), i omogućuje relativno precizno daljinsko ocjenjivanje učinka potresa, jer je za mnoga područja na Zemlji utvrđen odnos između iznosa magnitude i potresnih razaranja, odn. MCS-ljestvice.

Na Zemlji se godišnje zabilježi više od milijun podrhtavanja tla, tj. potresa uglavnom nezamjetljivih za ljudska osjetila. Samo 20 do 30 potresa godišnje uzrokuje ljudske žrtve, gdjekad i stotine tisuća mrtvih. Gotovo 95% potresa javlja se u dva uska pojasa: cirkumpacifičkom i mediteransko-transazijskome. Prvi se proteže obodom Tihog oceana (tzv. Pacifički vatreni krug), a drugi od Azora preko Sredozemnoga mora, Male Azije, Kavkaza, Armenskoga gorja, Pamira i Himalaje do Indonezije.

Na području Hrvatske ima nekoliko zona veće seizmičke aktivnosti. U priobalnom dijelu takva se zona proteže od slovensko-hrvatske granice do područja južno od Dubrovnika; u Jadranskome moru ističe se područje s više epicentara južno od Lastova. Druga se zona proteže od slovenske granice zapadno od Karlovca preko Žumberačkoga gorja i Medvednice do Bilogore. Aktivna je i zona od Pokuplja prema Banjoj Luci (BiH). Manje su aktivna seizmička područja slavonske planine Psunj, Papuk, Krndija i Dilj. Ostali središnji i istočni dijelovi Hrvatske seizmički su još manje aktivni. Svi potresi na području Hrvatske ubrajaju se u red plitkih potresa.

Mercalli-Cancani-Siebergova ljestvica

Stupanj potresa Naziv potresa Učinak potresa
I. Nezamjetljiv potres Bilježe ga jedino seizmografi.
II. Vrlo lagan potres U višim katovima stambenih zgrada osjete ga vrlo senzibilni ljudi.
III. Lagan potres Podrhtavanje tla kao pri prolazu automobila. U unutrašnjosti zgrada osjeti ga više ljudi.
IV. Umjeren potres U zgradama ga osjeti više ljudi, a na otvorenome samo pojedinci. Budi neke spavače. Trese vrata i pokućstvo. Prozori, staklenina i posude zveče kao pri prolazu teških kamiona.
V. Prilično jak potres Osjeti ga više ljudi na otvorenom prostoru. Budi spavače; pojedinci bježe iz kuća. Njišu se predmeti koji slobodno vise, zaustavljaju se ure njihalice.
VI. Jak potres Ljudi bježe iz zgrada. Sa zidova padaju slike, ruše se predmeti, razbija se posuđe, pomiče ili prevrće pokućstvo. Zvone manja crkvena zvona. Lagano se oštećuju pojedine dobro građene kuće.
VII. Vrlo jak potres Crjepovi se lome i kližu s krova, ruše se dimnjaci. Oštećuje se pokućstvo u zgradama. Ruše se slabije građene zgrade, a na jačima nastaju oštećenja.
VIII. Razoran potres Znatno oštećuje do 25% zgrada. Pojedine se kuće ruše do temelja, a velik ih je broj neprikladan za stanovanje. U tlu nastaju pukotine, a na padinama klizišta.
IX. Pustošan potres Oštećuje 50% zgrada. Mnoge se zgrade ruše, a većina ih je neupotrebljiva. U tlu se javljaju velike pukotine, a na padinama klizišta i odroni.
X. Uništavajući potres Teško oštećuje 75% zgrada. Velik broj dobro građenih kuća ruši se do temelja. Ruše se mostovi, pucaju brane, savijaju željezničke tračnice, oštećuju putevi. Pukotine u tlu široke su nekoliko decimetara. Urušavaju se špilje, pojavljuje se podzemna voda.
XI. Katastrofalan potres Gotovo sve zgrade ruše se do temelja. Iz širokih pukotina u tlu izbija podzemna voda noseći mulj i pijesak. Tlo se odronjava, stijene se otkidaju i ruše.
XII. Velik katastrofalan potres Sve što je izgrađeno ljudskom rukom ruši se do temelja. Reljef mijenja izgled, zatrpavaju se jezera, rijeke mijenjaju korito.

Predviđanje potresa. Već od davnine ljudi znaju da pojedine životinje mijenjaju ponašanje uoči potresa, pa kao pretkazivače potresa u Meksiku drže zmije, a u Japanu akvarijske ribice. Životinje mogu svojim vrlo diferenciranim živčanim sustavom i osjetilima uočiti promjene u magnetizmu, vibracije tla i sl. pojave koje prethode potresu, ali samo nekoliko minuta ili nekoliko sati prije izbijanja katastrofe. Međutim, promjene u ponašanju životinja nisu ni tipičan ni pouzdan znak da bi se na temelju njih mogao, npr., evakuirati grad ili područje s milijunskim stanovništvom. Znanstvena istraživanja radi prognoziranja potresa provode se u mnogim zemljama, osobito u Japanu, SAD-u i Rusiji, no do danas ni jedan potres nije pretkazan znanstvenim metodama.

Katastrofalni potresi XX. i XXI. stoljeća

Godina potresa Lokalitet i učinak potresa
1902. Na otoku Martinique, u gradu Saint Pierre, stradalo 28 000 osoba od potresa i provale vulkana.
1906. U Californiji (SAD) nastala pukotina (rasjed) duga 350 km; tlo se pomaknulo za 7 m duž rasjeda. Najveća šteta prouzročena je u San Franciscu, gdje je nakon potresa nastao požar; smrtno su stradale 452 osobe.
1908. U Messini na Siciliji (Italija) katastrofalni potres odnio je 75 000 ljudskih života.
1915. Potpuno razrušen talijanski grad Avezzano; smrtno je stradalo 30 000 ljudi.
1920. Više od 180 000 ljudi poginulo je u katastrofalnom potresu koji je pogodio kinesku pokrajinu Gansu.
1923. U Tokyju i Yokohami razoreno je 123 000 kuća, a 450 000 kuća uništeno je u požaru koji je izbio nakon potresa; poginulo 145 000 ljudi.
1932. U katastrofalnom potresu koji je nakon 12 god. ponovno pogodio sjevernu Kinu (pokrajina Gansu) poginulo je 70 000 ljudi.
1935. Potres u gradu Quetti (Pakistan) odnio 60 000 života.
1939. U Erzincanu (Turska) poginulo 33 000 ljudi.
1939. Katastrofalno pomicanje tla, izazvano potresom, u pokrajini Chilhan (Čile); poginulo 30 000 ljudi.
1960. Za potresa u Agadiru (Maroko) smrtno stradalo 12 000 ljudi; grad je bio potpuno razrušen.
1963. U potresu koji je 26. VII. teško oštetio Skoplje (Makedonija) smrtno je stradalo 1070 osoba.
1976. U Gvatemali stradalo 98 000 ljudi (23 000 mrtvih i 75 000 ranjenih).
1977. U Rumunjskoj poginula 1541 osoba (od toga 1391 u Bukureštu), a 11 275 osoba bilo je ranjeno; razrušeno je 32 897 kuća i 736 industrijskih objekata.
1978. U iranskoj pokrajini Khorasan poginulo je 25 200 ljudi (od toga 15 200 u Tabasu); razrušen je Tabas i stotinjak sela u okolici.
1990. U potresu jakosti 7,7 stupnjeva po Richteru koji je pogodio zapadni Iran smrtno je stradalo 40 000 do 50 000 ljudi.
2004. U potresu jakosti 9 stupnjeva po Richteru koji se zbio 26. XII. u dnu Indijskog oceana, u blizini indonezijskog otoka Sumatre, te u tsunamiju koji je pogodio obale oceana, smrtno je stradalo oko 283 000 ljudi.
2005. U potresu jakosti 7,6 stupnjeva po Richteru u sjevernom Pakistanu i sjeverozapadnoj Indiji poginulo je 80 000 ljudi, najviše u Pakistanu.
potres. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 18.12.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=49792>.