struka(e): glazba
Poulenc, Francis
francuski skladatelj i pijanist
Rođen(a): Pariz, 7. I. 1899.
Umr(la)o: Pariz, 30. I. 1963.

Poulenc [pul:'k], Francis, francuski skladatelj i pijanist (Pariz, 7. I. 1899Pariz, 30. I. 1963). S glazbom se upoznao već u ranom djetinjstvu učeći kod majke glasovir. Iako je poslije učio kod Ricarda Viñesa i Charlesa Kœchlina, Poulenc je zapravo u kompoziciji samouk. Bio je član francuske grupe Šestorica (Les Six). Pripada onoj struji novoklasicističkih skladatelja koji su svoje stilsko usmjerenje temeljili na odmaku od impresionizma i romantizma, ne odstupajući od utvrđenih vrijednosti tradicionalnoga tonalitetnog sustava, ali su ga mjestimice proširivali bitonalitetnošću, politonalitetnošću ili modalnošću, elementima jazza ili popularne glazbe, a manje evokacijama klasičnih tradicija. No Poulenc je u svojem stvaralaštvu vrlo često bio nadahnut ovim potonjim (osobito glazbenom tradicijom XVIII. st. – W. A. Mozart, G. B. Pergolesi) te posebno glazbom Stravinskoga, koji mu je bio jedan od uzora. Pisao je skladbe za različite sastave, scensku glazbu, opere, balete i filmsku glazbu, pjesme i drugu vokalnu glazbu, glasovirsku, orkestralnu, zborsku i komornu glazbu. Premda nije bio posebno inventivan, njegova je glazba stekla veliku popularnost. Ističe se živošću ritma i bogatim kolorizmom, a središte je njegove skladateljske invencije melodija. Među glazbeno-scenskim djelima izdvajaju se opere Tirezijine sise (Les Mamelles de Tirésias, 1947) i Dijalozi karmelićanki (Dialogues des carmélites, 1957) te balet Košute (Les Biches, 1924), od djela za klavir Tri stalna pokreta (Trois mouvements perpétuels, 1918), 15 improvizacija (1932–59) i Nazelske večernje priredbe (Les Soirées de Nazelles, 1930–36), od komorne glazbe Sekstet za klavir i puhače (1939), Sonata za violinu i klavir (1943) i Sonata za violončelo i klavir (1948), a među koncertima Koncert za čembalo i orkestar (1928) te koncerti za orgulje, klavir i dva klavira. Poulenc je uz G. Fauréa jedan od najplodnijih francuskih skladatelja solo pjesme. Pozornost privlače i njegova duhovna djela: Misa (1937), Stabat Mater (1950), Gloria (1959), a posebno Čovječji lik (Figure humaine, 1943).

Citiranje:

Poulenc, Francis. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 25.4.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/poulenc-francis>.