Povaljska listina

ilustracija
POVALJSKA LISTINA, 1250., Pučišća na Braču, župni ured

Povaljska listina, jedan od najstarijih tekstova pisanih hrvatskim jezikom; prijepis na pergamentu posjedovne isprave iz kartulara benediktinskoga samostana sv. Ivana Krstitelja u Povljima na otoku Braču, koju je 1. prosinca 1250. hrvatskom ćirilicom sastavio i ovjerio Ivan, kanonik splitske prvostolne crkve i hvarski notar, na traženje povaljskog opata Ivana, a po nalogu hvarskoga biskupa Nikole. Predložak za prvi dio listine bila je isprava kneza Brečka iz 1184., kojom su bili regulirani odnosi u zemljišnom posjedu između samostana i otočkoga kneza te župana. Ta je isprava gotovo u cjelini uključena u listinu. Iza šturih popisa samostanskih posjeda otkrivaju se starohrvatski plemensko-rodovski običajnopravni postupci, a u pravnim se formulacijama može prepoznati živa riječ, usmenoknjiževni izraz, kakav se ne nalazi u kasnijim pravnim tekstovima. Pisana je mješavinom narodnoga (čakavskog) i starosl. jezika, sa znatnim brojem riječi romanskoga podrijetla. Prvi ju je objavio F. Rački 1881. u Starinama JAZU (Najstarija hrvatska cirilicom pisana listina). Danas se čuva u župnom uredu u Pučišćima.

Povaljska listina. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 19.11.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=49822>.