Pozzo [po'c:o], Andrea, talijanski slikar, kipar, graditelj i teoretičar (Trento, 30. XI. 1642 – Beč, 31. VIII. 1709). U dekoracijama i zidnim slikama nenadmašan majstor baroknog iluzionizma (perspektivna rješenja svodova i zidova s prikazima arhitektonskih elemenata, oblaka i figura). Glavno su mu djelo freske, slike na oltarima i kipovi u unutrašnjosti crkve sv. Ignacija u Rimu (1685–94). Na poziv Leopolda I. radio u Beču, gdje je, uz ostalo, freskama oslikao isusovačku crkvu (oko 1703) i palaču Liechtenstein (1704–08). Snažno je utjecao na austrijsku kasnobaroknu umjetnost. Prema njegovim nacrtima početkom XVIII. st. bila je izvedena u oblicima zreloga rimskoga baroka isusovačka crkva u Dubrovniku. Napisao traktat O perspektivi za slikare i arhitekte (Perspectiva pictorum et architectorum, I–II, 1693–1700).
