STRUKE:

praćka

praćka, najstarije bacačko oružje za borbu na daljinu. Sastoji se od uzice s kožnatim proširenjem (ležištem) u sredini, u koje se stavlja projektil (kameni ili metalni oblutak). Zavrtjevši praćku nekoliko puta, bacač naglo ispušta jedan kraj uzice i projektil pod utjecajem centrifugalne sile odlijeće velikom brzinom (domet do 200 m). Posebna vrsta praćke sastojala se od štapa duljine do 1 metra, koji je na kraju imao o kuku ovješeno uže (fustibalus). U starom vijeku bile su praćkom naoružane čete Egipćana, Asiraca, Grka, Kartažana, Perzijanaca; Rimljani su se služili i praćkom s drvenim rašljama. Poznati su bili praćkari s Balearskih otoka. Upotrebljavali su ju i Franci, Slaveni i druge srednjovj. vojske. U Europi se mjestimice održala do XVII. st., a buntovnički pokret u Francuskoj u XVII. st. dobio je naziv po praćki (Fronda). Praćkom vješto rukuju i danas mnogi narodi Oceanije, Južne Amerike i sjev. Afrike. Male praćke raznovrsnih oblika omiljena su dječja igračka.

praćka. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 10.12.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=49915>.