Praetorius [prεto'ri·us], Michael (pravo prezime Schultheiss ili Schultze), njemački skladatelj, glazbeni teoretičar i orguljaš (Creuzburg an der Werra, 15. II. 1571 – Wolfenbüttel, 15. II. 1621). Glazbeno se školovao u Torgauu, potom na Sveučilištu u Frankfurtu na Odri i u Zerbstu. Radio je kao orguljaš, povremeno i kao kapelnik, u Frankfurtu na Odri, Wolfenbüttelu, Regensburgu, Kasselu, Magdeburgu i Dresdenu. Praetorius je ostavio vrlo opsežan opus i kao skladatelj i kao glazbeni teoretičar. Na području crkvene glazbe skladao je više od 1000 djela temeljenih na protestantskim himnima i luteranskoj liturgiji na latinskome te psalama, litanija i drugih duhovnih skladbi. Među njima se posebno ističe devet svezaka Sionskih muza (Musae Sioniae), zbirki višeglasnih duhovnih koncerata (moteta) objavljenih između 1605. i 1610. Jedino Praetoriusovo svjetovno djelo zbirka je francuskih instrumentalnih plesova Terpsihora (Terpsichore, 1612). Praetorius je u povijesti glazbe najpoznatiji po svojem trosveščanom teorijskom spisu Glazbeni nauk (Syntagma musicum, 1614–18), prvoj svojevrsnoj glazbenoj enciklopediji. U njoj donosi redom podatke o crkvenoj glazbi i njezinim liturgijskim aspektima, potom u drugom svesku O organografiji (De organographia, zajedno s ilustriranim separatom Pozornica glazbalâ – Theatrum instrumentorum) vrlo važan pregled ranobaroknog instrumentarija, dok se u trećem dijelu bavi suvremenim glazbenim formama i tehničkim skladateljskim postupcima. Praetoriusa se smatra najistaknutijim skladateljem i teoretičarom u njemačkoj glazbi prije H. Schütza.
