STRUKE:

procesija

procesija (lat. processio: napredovanje [vojske]), u religiji, kultni ophod prema nekomu svetomu mjestu ili njegovu središtu (svetištu), put od jednoga do drugoga svetoga mjesta. Pritom se izvode kultne geste (ples, pjesma, poskakivanje, bacanje na koljena, prostracija). Procesije u mnogim religijama pripadaju najelementarnijemu kultu, a potvrđene su od prapovijesnoga doba (ritualno koračanje oranicom u neolitiku). U visokim kulturama staroga vijeka svećenstvo je organiziralo različite ophode: od jednoga do drugoga hrama (ophodne ulice unutar sakralnih građevina u egipatskoj i babilonsko-asirskoj religiji) kao »put k božanstvu«, na gorska svetišta ili terase visokih hramova (babilonski zigurati i majanske piramide) kao put »prema gore«. U kršćanstvu su se procesije javile vrlo rano; nakon državnoga priznanja za Konstantina I. razvili su se različiti oblici procesija (često i po pretkršćanskim običajima) i zauzeli mjesto u crkvenome kalendaru (Cvjetnica, ophod s križem na Veliki petak). Tada se uvode i raznovrsne zavjetne procesije zbog važnih životnih događaja (suše, glad, kuga) ili procesije vezane uz štovanje svetaca. Rani srednji vijek razvija velika hodočašća po cijelome kršćanskome svijetu (Rim, sveta mjesta u Palestini, Santiago de Compostela), u kasnome srednjem vijeku uvodi se tijelovska procesija (XIII. st.). Reformacija je neke procesije kritizirala, ali ih nije posve odbacila (pri krštenju, konfirmaciji i dr.). U Katoličkoj je crkvi Rimski obrednik iz 1614. znatno smanjio broj procesija; za prosvjetiteljstva procesije su se držale »pretprosvjetiteljskom pobožnošću«. Unatoč tomu procesije su do danas u Katoličkoj kao i u istočnim crkvama (litije) ostale važan dio pučke pobožnosti.

procesija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 24.10.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=50513>.