Rakovac, Dragutin

ilustracija
RAKOVAC, Dragutin

Rakovac (Rakovec), Dragutin, hrvatski književnik, prevoditelj, publicist i javni djelatnik (Vugrovec, 1. XI. 1813Zagreb, 22. XI. 1854). Studij filozofije i prava završio 1831. u Zagrebu. Od 1831. bio je zaposlen kod Banskoga stola i u odvjetničkoj pisarnici. Suradnik Lj. Gaja i urednik Novina horvatskih (1835–42), a s Lj. Vukotinovićem i S. Vrazom osnivač i urednik Kola (1842). Od 1841. bio je tajnik Gospodarskoga društva i urednik nekoliko njegovih izdanja te Koledara za puk (1847–50). Njegovom je zaslugom izlazio Gospodarski list, na čelu kojega je bio 1841–50. Bio je i prvi kustos Narodnoga muzeja (1846). Mladenačka književna djela pisao je, prevodio i adaptirao u kajkavskom narječju (Th. Körner i dr.), a tiskana mu je prilagodba monodrame A. Kotzebuea Stari mladoženja i košarice (1832). Jedino je sačuvano izvorno dramsko djelo dramska pjesan Duh (1832), a igrokaz Veronika od Desenic, započet 1831., danas je poznat samo po naslovu. Kao štokavski pjesnik javio se 1835. u prvom broju Danice ilirskom domoljubnom, a poslije i ljubavnom lirikom (Sila ljubavi, 1837., i dr.), programatski naznačivši romantički neopetrarkizam i prethodeći Vrazu. Prema slovačkom predlošku sročio je pjesmu Duh slavjanski, iz koje su tri kitice postale himnom Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (Hej, Slaveni). S Vukotinovićem je izdao prvu hrvatsku antologiju domoljubnoga pjesništva Pjesmarica: pjesme domorodne (1842). U političkom spisu Mali katekizam za velike ljude (1842) brani dostojanstvo hrvatskog jezika i pravo na hrvatsku nacionalnu samobitnost prema madžarskom presezanju. Posmrtno mu je tiskana memoarska proza Dnevnik (1922), važna za povijest hrvatskog preporoda.

Rakovac, Dragutin. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 15.10.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=51700>.