Ramovš, Fran, slovenski filolog i jezikoslovac (Ljubljana, 14. IX. 1890 – Ljubljana, 16. IX. 1952). Jezikoslovlje studirao u Beču (kod V. Jagića, V. Vondráka i M. Rešetara), a potom u Grazu; doktorirao temom o reduciranim praslavenskim vokalima. God. 1919. bio je imenovan redovitim profesorom slovenskog jezika na novoosnovanome Sveučilištu u Ljubljani, gdje je predavao i poredbenu indoeuropsku gramatiku, historijsku gramatiku i akcentologiju slovenskog jezika te praslavenski. Suosnivač i redoviti član (1938) Slovenske akademije znanosti i umjetnosti, od 1942. glavni tajnik, a od 1950. i njezin predsjednik; od 1945. voditelj Akademijina Instituta za slovenski jezik. Glavna djela: Povijesna gramatika slovenskoga jezika (Historična gramatika slovenskega jezika, II. Konsonantizam – Konzonantizem, 1924; VII: Dijalekti – Dialekti, 1935), Dialektološka karta slovenskega jezika (1931), Kratka povijest slovenskoga jezika (Kratka zgodovina slovenskega jezika I, 1936), kritičko izdanje Brižinskih spomenika (u suradnji s M. Kosom, 1937).
