Ranganathan [~na'tʰan], Shiyali Ramamrita, indijski knjižničar (Shiyali, Madras, 9. VIII. 1892 – Bangalore, 27. IX. 1972). Utemeljitelj indijskoga bibliotekarstva. Po osnovnom obrazovanju matematičar, bibliotekarstvom se počeo baviti 1924., kada je bio imenovan prvim voditeljem knjižnice Sveučilišta Madras. Godine 1924–25. studirao je bibliotekarstvo u Velikoj Britaniji, gdje se upoznao s radom poznatih britanskih knjižničara i knjižnica. Nakon povratka u Indiju radio je kao sveučilišni knjižničar na sveučilištima Madras (1924–44) i Banaras Hindu (1945–47), a zatim kao profesor bibliotekarstva na više indijskih sveučilišta. Osnovao je Centar za dokumentacijska istraživanja i izobrazbu u Bangaloreu 1962. i uz rad toga centra ostao je vezan do smrti. Bio je predsjednik Indijskoga knjižničarskoga društva (1944–53) i potpredsjednik FID-a (1953–56. i 1958–61). Tvorac je Klasifikacije s dvotočkom (Colon Classification, 1933), prve facetne knjižnične klasifikacije, koja je utjecala i na preradbu novijih izdanja Deweyeve decimalne klasifikacije, Univerzalne decimalne klasifikacije i Blissove bibliografske klasifikacije. Poznat je i kao autor tzv. Pet zakona knjižnične znanosti, oblikovanih 1928. i objavljenih u knjizi (Five Laws of Library Science, 1931), koji se i danas navode kao osnovna načela po kojima bi trebala poslovati idealna knjižnica. Ostali značajniji radovi: Pravilnik za stručni katalog (Classified Catalogue Code, 1934), Uvod u knjižničnu klasifikaciju (Prolegomena to Library Classification, 1937), Teorija knjižničnoga kataloga (Theory of Library Catalogue, 1938), Odrednice i pravila (Headings and Canons, 1955). Pokrenuo je i bio urednikom knjižničarskih časopisa s međunarodnim ugledom. Držao je predavanja u mnogim zemljama pa tako i u Hrvatskoj kao član IFLA-ina Vijeća koje je 1954. zasjedalo u Zagrebu.
