Rašica, Marko, hrvatski slikar (Dubrovnik, 13. XI. 1883 – Koločep, 27. I. 1963). Studirao je na Akademiji u Beču 1903–07. Radio kao nastavnik u Zagrebu u Obrtnoj školi 1917–32. i u Višoj stručnoj školi 1936–45. Isprva je slikao u duhu akademskoga realizma, potom je u Beču prihvatio secesijski likovni izraz (Per aspera ad astra, 1912), a u Pragu divizionizam V. Bukovca (Pinije, 1914). Na velikim sakralnim kompozicijama bio je sklon dekorativnom, folklornom i monumentalnom izrazu (freska Sv. Franjo propovijeda ribama, u crkvi sv. Franje u Zagrebu, 1920). Motive iz Dubrovnika i s Krka radio je u akvarelu, titrava i prozračna ugođaja mediteranskoga podneblja (Ulica u Dubrovniku, Vila sa čempresima, Luka Šilo na Krku). Izrađivao je drvoreze i reljefe u metalu, os. srebru (Sv. Vlaho), bavio se restauracijom umjetnina i scenografijom (I. Vojnović, Ekvinocij, 1902).
