struka(e):

ratni zločin, međunarodni zločin koji se sastoji u teškim kršenjima normi međunarodnoga ratnog, odnosno humanitarnoga prava. Vezan je uz postojanje oružanoga sukoba, a počinitelj je pojedinac koji djeluje u vlastito ime ili kao dužnosnik svoje države. Ratni zločin sastoji se u kršenjima međunarodnih ugovora (Haških konvencija i deklaracija iz 1899. i 1907. te Ženevskih konvencija za zaštitu žrtava rata iz 1949) i običajnih pravila međunarodnoga ratnog, odnosno humanitarnoga prava. Velik broj normi sadržanih u spomenutim ugovorima postao je i dijelom općeg običajnoga međunarodnog prava, obvezujućega za sve države svijeta. Ratnim zločinom smatra se: namjerno ubojstvo, mučenje, nečovječno postupanje uključujući i biološke pokuse nad ranjenicima, bolesnicima, brodolomcima i ostalim pripadnicima oružanih snaga koji su položili oružje ili su nesposobni za borbu, ratnim zarobljenicima i civilnim osobama, namjerno uzrokovanje teških patnji i teške povrjede fizičkog integriteta ili zdravlja tih osoba. U ratni zločin ubrajaju se i pljačka, uništenje i prisvajanje dobara (koje nije opravdano vojnom potrebom i koje je izvedeno na nedopušten i samovoljan način), prisila nad zaštićenim osobama (da služe u oružanim snagama neprijatelja), lišavanje prava na redovito i nepristrano suđenje, nezakonita deportacija ili preseljenje, nezakonito lišavanje slobode te uzimanje talaca. Također, ratnim se zločinom smatraju i neki nedopušteni načini vođenja neprijateljstava, kao što su: izjava da se protivniku neće davati milost, napad bez izbora cilja, perfidni načini borbe, uporaba zabranjenih oružja. Ženevske konvencije obvezuju države da u svojem kaznenom zakonodavstvu inkriminiraju teška kršenja njihovih odredbi i osiguraju propise za suzbijanje takvih čina, te i da za takva kršenja, tj. ratni zločin, predvide najstrože kaznene sankcije, pronađu počinitelje i podvrgnu ih kaznenom postupku ili predaju na progon trećoj državi. Međunarodno pravo ne priznaje zastaru kaznenoga progona i kažnjavanja za ratni zločin. Individualna kaznena odgovornost za ratni zločin do I. svjetskog rata temeljila se na unutarnjem zakonodavstvu država; tek su mnogobrojni ratni zločini učinjeni u II. svjetskom ratu pridonijeli ostvarenju izravne kaznene odgovornosti za ratni zločin na razini međunarodne zajednice. Međunarodni vojni sud u Nürnbergu, te Međunarodni vojni sud za Daleki istok u Tokyju imali su u svojoj nadležnosti suđenje za ratne zločine, a Opća skupština UN-a potvrdila je načela sadržana u Statutu Nürnberškoga suda kao načela međunarodnoga prava. Međunarodna kaznena odgovornost za ratne zločine predviđena je 1993. i Statutom Međunarodnoga kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju, te djelomično 1994. Statutom Međunarodnoga kaznenog suda za Ruandu, a 1998. suđenje za ratni zločin stavljeno je i u nadležnost stalnoga Međunarodnoga kaznenog suda. Hrvatsko kazneno zakonodavstvo inkriminira ratni zločin obuhvaćajući teška kršenja Ženevskih konvencija iz 1949., ali i Ženevskih dopunskih protokola iz 1977. te predviđa za njih najstrože kaznene sankcije.

Citiranje:

ratni zločin. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/ratni-zlocin>.