Razi, al- (arapski Abū Bakr Muḥammad ibn Zakariyyā’ al-Rāzī [ra:'zi:], latinizirano Rhazes [ra'zes]), arapski liječnik i alkemičar (Rej kraj današnjega Teherana, oko 865 – Rej, oko 925). Bio je glavni liječnik bolnice u Reju, potom u Bagdadu. Teorijski je prihvaćao Galenove koncepcije o fiziologiji i patologiji, a u praksi je bio vjeran sljedbenik Hipokratove metode kliničkoga promatranja. Napisao je oko 150 medicinskih, alkemijskih i filozofskih rasprava. Najpoznatija je medicinska enciklopedija Knjiga sveobuhvatna (Kitāb al-ḥāwī ili latinski Continens liber), koju su nakon njegove smrti sastavili njegovi učenici. Napisao je i kompendij cjelokupne medicine Knjiga al-Mansurova (Kitāb al-Manṣūrī ili latinski Liber Almanosris), koji je posvetio svojemu zaštitniku kalifu Mansuru ibn Ishaku. Danas se njegovim najznačajnijim djelom smatra monografija Knjiga o boginjama i ospicama (Kitāb al-ğaḏarī wa ’l-ḥaṣba ili latinski Liber de variolis et morbillis), koja se ujedno drži najznačajnijim djelom cjelokupne arapske medicinske literature. S al-Razijem je započelo zlatno doba arapske medicine, koje je potrajalo do XII. stoljeća.