struka(e):

razvod braka, pravna osnova prestanka braka. Uzroci su razvoda braka činjenice i okolnosti, određene zakonom, koje nepovoljno utječu na bračnu životnu zajednicu. U prošlosti je postojala mogućnost lakoga raskida braka, što je u nekim zajednicama i ranim društvima (Hebreji, Grci, Rimljani) dugo značilo, u pravilu, samo jednostranu odluku muža (pravo da otjera ženu). Prema kanonskome pravu brak je za života bračnih drugova neraskidiv, pa je pod njegovim utjecajem propisana ograničena mogućnost njegova razrješenja (ništavost ženidbe), odn. prekid bračne životne zajednice, ali bez prestanka braka (rastava). Propisi o razvodu braka javljaju se u građanskim zakonicima europskih država koje su uvele obvezatan građanski brak (→ brak, Postupak sklapanja braka; npr. francusko zakonodavstvo 1792. i 1804). Prvi propisani uzroci razvoda braka slučajevi su povrjede bračnih dužnosti (npr. preljub, napuštanje bračnoga druga, osuda zbog teškoga kaznenoga djela i sl.). Pravo potom uključuje i druge uzroke razvoda braka: načelo krivnje kao sankciju za nedopuštene postupke u bračnoj zajednici; povijesno slijedi dodavanje pojedinih neskrivljenih uzroka (npr. neizlječiva duševna bolest bračnoga druga) pri čemu se razvod braka smatra izlazom za nesretne slučajeve. Daljnjoj liberalizaciji brakorazvodnoga režima pridonijelo je pravo na razvod braka zbog poremećenosti bračnih odnosa (npr. švedsko pravo 1915., a poslije je to pravo uvedeno u većem broju europskih pravnih sustava). Tijekom XX. st. zamjetno je (u pravnoj teoriji, zakonodavstvu i praksi) sve manje značenje načela krivnje za neuspjeh braka, uvođenje neskrivljenih uzroka, provedba načela poremećenosti bračnih odnosa, te poštovanje sporazumnoga prijedloga za razvod braka bez ulaženja u pojedinosti bračnoga života. U hrvatskome pravnome sustavu nakon II. svjetskoga rata slične promjene obilježavaju razvoj instituta razvoda braka, uveden je obvezatan građanski brak i razvod braka kao osnova prestanka braka. Prema hrvatskom zakonodavstvu, razvod braka moguć je: zbog teške i trajne poremećenosti bračnih odnosa, na osnovi sporazuma bračnih drugova, te nakon što protekne godina dana od prestanka bračne zajednice. Očuvanju obitelji i zaštiti majčinstva namijenjena je odredba da pravo na tužbu za razvod braka nema muž (protiv žene koja na razvod ne pristaje) tijekom ženine trudnoće i dok njihovo dijete ne navrši prvu godinu života. Bračnim drugovima omogućeno je da u postupku obveznog savjetovanja (→ mirno rješavanje obiteljskih sporova) uz stručnu pomoć sporazumno urede posljedice prestanka braka (u odnosu na roditeljsku skrb i promjene u vezi s osobnim i imovinskim učincima braka). U sudskome brakorazvodnom postupku određuju se vrste i načini zaštite interesa djece prema načelu dobrobiti djece.

Citiranje:

razvod braka. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/razvod-braka>.