STRUKE:

razvod braka

razvod braka, pravna osnova prestanka braka. Uzroci su razvoda braka činjenice i okolnosti, određene zakonom, koje nepovoljno utječu na bračnu životnu zajednicu. U prošlosti je postojala mogućnost lakoga raskida braka, što je u nekim zajednicama i ranim društvima (Hebreji, Grci, Rimljani) dugo značilo, u pravilu, samo jednostranu odluku muža (pravo da otjera ženu). Prema kanonskom pravu brak je za života bračnih drugova neraskidiv, pa je pod njegovim utjecajem propisana ograničena mogućnost njegova razrješenja (poništaj braka), odn. prekid bračne životne zajednice, ali bez prestanka braka (rastava). Propisi o razvodu braka javljaju se u građ. zakonicima eur. država koje su uvele obvezni građanski brak (npr. franc. zakonodavstvo 1792. i 1804). Prvi propisani uzroci razvoda braka slučajevi su povrjede bračnih dužnosti (npr. preljub, napuštanje bračnoga druga, osuda zbog teškoga kaznenoga djela i sl.). Pravo potom uključuje i druge uzroke razvoda braka: razvod braka sankcija je za nedopuštene postupke u bračnoj zajednici (načelo krivnje); povijesno slijedi dodavanje pojedinih neskrivljenih uzroka (npr. neizlječiva duševna bolest bračnoga druga); razvod braka drži se izlazom za nesretne slučajeve. Daljnjoj liberalizaciji brakorazvodnoga režima pridonijelo je pravo na razvod braka zbog poremećenosti bračnih odnosa (npr. šved. pravo 1915., a poslije je to pravo uvedeno u većem broju eur. pravnih sustava). Tijekom XX. st. zamjetno je (u pravnoj teoriji, zakonodavstvu i praksi) sve manje značenje načela krivnje za neuspjeh braka, uvođenje neskrivljenih uzroka, provedba načela poremećenosti bračnih odnosa, te poštivanje sporazumnih zahtjeva za razvod braka bez ulaženja u pojedinosti bračnoga života. U hrv. pravnom sustavu, nakon II. svj. rata, slične promjene obilježavaju razvoj instituta razvoda braka, uveden je obvezatan građ. brak i razvod braka kao osnova prestanka braka. Prema hrv. zakonodavstvu, razvod braka moguć je: zbog trajne i teške poremećenosti bračnih odnosa, na osnovi sporazuma bračnih drugova, te pošto protekne godina dana od prestanka bračne zajednice. Očuvanju obitelji namijenjena je odredba da pravo na tužbu za razvod braka nema muž (protiv žene koja na razvod ne pristaje) za vrijeme ženine trudnoće i dok njihovo dijete ne navrši prvu godinu života. Bračnim drugovima omogućeno je da u postupku posredovanja uz stručnu pomoć sporazumno urede posljedice prestanka braka (promjene u vezi s osobnim i imovinskim učincima braka). U sudskom brakorazvodnom postupku određuju se vrste i načini zaštite interesa djece prema načelu dobrobiti djece.

razvod braka. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 27.5.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=52065>.