Redford [re'dfəɹd], Robert, američki glumac, filmski redatelj i producent (Santa Monica, 18. VIII. 1936 – Sundance Resort, Utah, 16. IX. 2025). Studirao na Sveučilištu Colorado 1954–55., potom putovao po Europi pa u New Yorku studirao slikarstvo na Institutu Pratt i glumu na Američkoj akademiji dramskih umjetnosti. Od 1959. glumio na Broadwayu (najveći uspjeh postigao u drami Bosonoga u parku Neila Simona 1963), a od 1960. na televiziji i filmu. Plavokos, plavook i atraktivan, do kraja 1960-ih glumi uloge u tipu mladića iz susjedstva, povremeno s natruhama gubitništva ili nesavršenosti karaktera: Sve o Daisy Clover (Inside Daisy Clover, 1965) Roberta Mulligana, Prokleti posjed (This Property is Condemned, 1966) Sydneya Pollacka, Potjera bez milosti (The Chase, 1966) Arthura Penna, Bosonoga u parku (Barefoot in the Park, 1967) Genea Saksa. Status zvijezde definitivno stječe ulogom lakonskog i šarmantnog odmetnika u vesternu Butch Cassidy i Kid (Butch Cassidy and the Sundance Kid, 1969) Georgea Roya Hilla (s Paulom Newmanom kao partnerom), a potvrđuje sličnom ulogom prevaranta u gangsterskom filmu Žalac (The Sting, 1973) istog redatelja i ponovno s Newmanom. Suzdržana, a senzibilna glumačkoga stila, ostavljajući dojam prirodnosti i u opuštenim situacijama i u sugeriranju nemira i neodređenosti, kao jedan od najpopularnijih američkih glumaca 1970-ih u vesternu Jeremiah Johnson (1972) S. Pollacka tumači samotnjačkog zapadnjaka, političkim filmom Kandidat (The Candidate, 1972) Michaela Ritchieja i Pollackovom ljubavnom melodramom Djevojka koju sam volio (The Way We Were, 1973) ponovno varira tip mladića iz susjedstva, portretirajući privlačne, ali površne protagoniste, u političkim trilerima Tri Kondorova dana (Three Days of the Condor, 1975) Pollacka i Svi predsjednikovi ljudi (All the President’s Men, 1976) Alana J. Pakule ističe idealističke karakterne crte likova (agenta CIA-e, odn. novinara Boba Woodwarda), a zapažen je i kao tipični junak izgubljene generacije u filmovima Veliki Gatsby (The Great Gatsby, 1974) Jacka Claytona i Veliki Waldo Pepper (The Great Waldo Pepper, 1975) G. R. Hilla. Od daljnjih uloga ističu se one u filmovima S. Pollacka: u postvesternu Električni konjanik (The Electric Horseman, 1979) kao bivši prvak rodea najviše se približava tipu gubitnika, dočim u melodramama Moja Afrika (Out of Africa, 1985) i Havana (1990) kreira likova prožete romantičnim duhom. U kasnijem razdoblju glumačke karijere, uz kreacije očinskih figura ostvarene karakterističnim prigušenim izrazom, npr. u špijunskom trileru Špijunska igra (Spy Game, 2001) Tonyja Scotta i obiteljskoj melodrami Nedovršeni život (An Unfinished Life, 2005) Lassea Hallströma, osobito je zapažen kao jedini glumac (u ulozi jedriličara samoga na pučini) u filmu Sve je izgubljeno (All is Lost, 2013) J. C. Chandora, a ističe se i posljednjom većom ulogom, pljačkaša u bijegu u Starcu i pištolju (The Old Man & the Gun, 2018) Davida Loweryja.
Od 1980. s uspjehom se okušava i kao redatelj i producent. Za prvi od tih filmova, Obični ljudi (Ordinary People, 1980), suptilnoj melodrami o dječaku kojega frustriraju majčina hladnoća i uvjerenje da je kriv za bratovu smrt, dobio je Oscara za režiju i najbolji film. Umijeće dočaravanja ugođaja pokazao je u pastoralnim djelima koja nostalgijski prizivaju predindustrijsku Ameriku Rat za polja graha u Milagru (The Milagro Beanfield War, 1988), Rijeka sjećanja (A River Run Through It, 1992) i Šaptač konjima (The Horse Whisperer, 1998), u kojem je i glumio (lik u duhu svojih romantičnih uloga), a interes za kritički prikaz društvenih i političkih tema u djelima Kviz (Quiz Show, 1994), o namještanju pobjeda na televizijskim kvizovima 1950-ih, Lavovi i jaganjci (Lions for Lambs, 2007), o američkoj vojnoj intervenciji u Afganistanu (također se pojavljuje u ulozi idealističkog profesora), Urotnik (The Conspirator, 2010), o atentatu na A. Lincolna, i Pravilo šutnje (The Company You Keep, 2012), u kojem ujedno tumači protagonista, bivšega ljevičarskog aktivista. Osnovao je Sundance Institute (1980), radionicu – okupljalište neovisnih filmaša, u okviru koje je pokrenuo i najpoznatiji svjetski festival neovisnih filmova. Dobitnik je mnogobrojnih priznanja (počasnog Oscara 2002., Predsjedničke medalje slobode 2016., Zlatnoga lava za životno djelo u Veneciji 2017).
