Reichenbach [rại'ənbax], Hans, njemački filozof, fizičar i matematičar (Hamburg, 26. IX. 1891 – Los Angeles, SAD, 9. IV. 1953). Doktorirao je 1916. disertacijom o teoriji vjerojatnosti. Bio je profesor u Stuttgartu, Berlinu, Erlangenu, Göttingenu i Münchenu te, emigriravši nakon dolaska nacista na vlast 1933., u Istanbulu i Los Angelesu. Logički pozitivist, antimetafizičar; baštineći teorije E. Cassirera, D. Hilberta, M. Plancka i A. Einsteina, bio je jedan od prvih pristaša Einsteinove teorije relativnosti, dao je znatne prinose kvantnoj mehanici, geometriji, problemu vjerojatnosti i indukcije, filozofiji prostora i teoriji relativnosti, odn. njezinim filozofskim implikacijama. Po njem, temelj je svake spoznajne teorije problem vjerojatnosti, jer su iskazi vjerojatnosti iskazi o objektivnom postojanju predmeta i temelj kauzaliteta i empirijske filozofije. Reichenbach je kritizirao racionalizam, koji traga za definitivnim istinama, zalažući se za znanstvenu filozofiju u kojoj su smisleni oni dokazi koji se mogu potvrditi u znanstvenoj praksi. Glavna djela: Teorija relativnosti i spoznaja a priori (Relativitätstheorie und Erkenntnis apriori, 1920), Filozofija nauka o prostoru i vremenu (Philosophie der Raum-Zeit-Lehre, 1928), Nauk o vjerojatnosti (Wahrscheinlichkeitslehre, 1935), Iskustvo i predviđanje (Experience and Prediction, 1938), Filozofski temelji kvantne mehanike (Philosophical Foundations of Quantum Mechanics, 1944), Elementi simboličke logike (Elements of Symbolic Logic, 1947), Uspon znanstvene filozofije (The Rise of Scientific Philosophy, 1951).
