Rejcha [re'jha], Antonín (francuski Anton ili Antoine-Joseph Reicha), češki skladatelj, naturaliziran u Francuskoj (Prag, 26. II. 1770 – Pariz, 28. V. 1836). Potječe iz glazbene obitelji, u kojoj je dobio prvu glazbenu poduku. Isprva djelovao kao svirač Hofkapelle u Bonnu, a potom u Hamburgu, Parizu, Beču, Leipzigu te konačno trajno od 1808. u Parizu, gdje je od 1818. bio profesor na tamošnjem Konzervatoriju. Njegovi su učenici, među ostalima, bili H. Berlioz, F. Liszt, Ch. Gounod i C. Franck. Skladao je oveći opus za glazbeno kazalište (opere, scenska glazba), zborove i solistička vokalna djela a cappella i uz pratnju orkestra, 15 simfonija i orkestralne uvertire, koncerte za različita glazbala (glasovir, violinu, violončelo i dr.), komornu glazbu za različite puhaće i gudaće sastave uz glasovir i bez njega, te solističku glazbu za glasovir (fuge, sonate i dr.). Rejcha je, međutim, najznačajniji kao glazbeni teoretičar. Napisao je desetak glazbenoteorijskih djela, među kojima se ističe Rasprava o naprednoj glazbenoj kompoziciji (Traité de haute composition musicale, I–II, 1824–26), koja je izazvala određene kontroverzije, ali i imala jak utjecaj prijevodima na engleski, talijanski i španjolski.
