Remete, gradska četvrt sjevernoga dijela Zagreba. Leži na obroncima Medvednice (Zagrebačka gora), na 264 m apsolutne visine, jugoistočno od Gračana i Mlinova. Do 1948. samostalno naselje. Nazvana po pavlinima (eremiti, pustinjaci), čiji je samostan, prema predaji, osnovao 1272. Iskvirin; u izvorima se spominje od 1288. Nakon osmanske provale 1484., Matija Korvin dao je na njegovoj sjevernoj strani podignuti tzv. Korvinovu kulu, opasanu jakim zidom (1485). Samostanski kompleks teško je stradao u osmanskim napadima 1557. i 1591., a u XVII. st. samostan i naselje pogodile su dvije velike epidemije kuge (početkom XVII. st., 1647–48). God. 1774. Remete su bile dodijeljene Zagrebačkomu kaptolu, u zamjenu za nekadašnje kaptolske posjede na području Virovitice i Podravine. Kada su dekretom Josipa II. bili ukinuti crkveni redovi (1786), pavlini su napustili samostan u Remetama, a u njem je tada bilo uspostavljeno sjedište župe. Jednobrodna gotička samostanska župna crkva Uznesenja Marijina bila je barokizirana 1722., a bogato pročelje, s kvalitetnim kipovima u nišama, dobila je u prvoj polovici XVIII. st. Iluzionističkim slikama oslikao ju je 1745. pavlinski slikar I. Ranger. U mramorni glavni oltar, djelo pavlinskih redovnika Tome Jurjevića i Pavla Beline (1705–06), ukomponiran je gotički drveni kip Majke Božje Remetske s četiri mala kipa svetica (XV. st.). Crkva je obnovljena nakon potresa 1880 (H. Bollé).
