rilo ili surla (od turskog zurna: zurla, drvena svirala < perzijski surnā, sūrnāy) (latinski proboscis), u nekih sisavaca, produžena njuška, izdužen pokretljivi dio nosa s nosnicama na vrhu; služi za disanje, njuh i opip. U većine kukcoždera (Insectivora) njuška završava rilcem (u skočirovki, brazdozuba, rovčica, štakoroježeva). U svinje je njuška produžena u pločasto prošireno rilo koje joj služi za rovanje zemlje. Kratko, vrlo pomično rilo imaju tapiri, a u mužjaka sjevernih morskih slonova (→ perajari) dugo je do 40 cm. Rilo je osobito razvijeno u slonova, u kojih je nastalo srastanjem izdužena nosa s gornjom usnom; cjevasto je, vrlo pokretljivo (sastavljeno od više od 40 000 mišićnih snopova), dugo i više od 2 m. U njem su nosne šupljine odijeljene pregradnom stijenkom. U azijskoga slona na vrhu rila malen je prstast izdanak kojim životinja prihvaća i najsitnije predmete, a u afričkoga su slona 2 kratka kožna nabora koji mogu djelovati kao štipaljke. Surlom slon uvlači i ispušta zrak, njuši, opipava, prihvaća i prenosi predmete, hvata hranu, srče vodu i uštrcava ju u usta. – Rilo, a osobito deminutivni oblik rilce, naziv je za izdužene dijelove glave ili prednjega dijela tijela u nekih beskralježnjaka, npr. zvjezdana (Echiruoidea), i nekih vrsta kukaca, npr. pipa.
