Ripač, naselje 10 km jugoistočno od Bihaća, BiH; 1724 st. (1991). Leži na obalama rijeke Une, podno Ljutoča. U blizini cestovni granični prijelaz za Hrvatsku. – Na Uni u Ripču otkriveno je prapovijesno sojeničko naselje, koje se rasprostiralo na gotovo 3000 m²; najstariji slojevi pripadali su kasnomu brončanom dobu, a bilo je nastanjeno tijekom cijeloga željeznog doba. Pri prvim arheološkim istraživanjima (kraj XIX. st.) ostatci sojenica bili su razmjerno dobro očuvani pa se mogao rekonstruirati izgled naselja. Kuće od hrastovih oblica bile su podignute na masivnim hrastovim stupovima, a između njih su prolazili uski vodeni kanali. Stanovništvo se bavilo stočarstvom, poljodjelstvom, lovom, ribolovom i kovinarstvom. Karakteristično je crnouglačano keramičko posuđe, stilizirane antropomorfne keramičke figurice te brončani nakit. – Srednjovjekovni plemićki grad (burg) Ripač na rijeci Uni prvi se put spominje 1408. u povelji hrvatsko-ugarskoga kralja i rimsko-njemačkoga cara Sigismunda Luksemburgovca. U XV. st. bio je upravno i sudsko središte hrvatske županije Hum. God. 1431. i 1434. spominje se kao posjed Frankapana, a 1447. Kurjakovića. Nikola Jurišić preuzeo je 1527. grad u ime novoga hrvatskoga kralja Ferdinanda I. Habsburgovca potvrdivši građanima Ripča njihove stare povlastice. Tijekom XVI. st. u gradu se nalazila posada koju je plaćala kraljevska blagajna. U drugoj polovici XVI. st. posadom su zapovijedali pripadnici hrvatske plemićke obitelji Izačić. Osmanska vojska prvi je put zauzela grad 1582., no ubrzo ga je ponovno zauzela hrvatska vojska. Konačno je 1591. dospio pod osmansku vlast. Posljednji se put spominje 1697.
