Roger II. [ʀɔže'], normanski vojvoda (?, 22. XII. 1095 – Palermo, 26/27. II. 1154). Mlađi sin Rogera I. Naslijedio je 1105. brata Simona Hautevilleskoga kao grof Sicilije, a do 1112. vladao je pod regentstvom majke Adelaide. Nastavio je očevu politiku etničke i vjerske snošljivosti, učvršćenja unutarnjih prilika, gosp. uzdizanja te potpomaganja razvoja znanosti i umjetnosti na Siciliji. Nakon smrti apulijskoga vojvode Vilima II., unuka Roberta Guiscarda (1127), zavladao je Apulijom unatoč otporu pape, Bizanta i Svetoga Rimskog Carstva. Na koncu mu je papa Honorije II. dao Apuliju u feud (1128). Poduprijevši protupapu Anakleta II., dobio je od njega naslov kralja Sicilije (1130). Ratovao je protiv pape Inocenta II. i cara Lotara III. Saksonca. Nakon poraza papa mu je priznao kralj. naslov (1139). Dvaput je napao Bizant (1147., 1149), a zaposjeo je i obalu Tunisa i Tripolitanije (1147–54). Od svojega je kraljevstva stvorio vodeću pomor. silu na Sredozemlju. Naslijedio ga je sin Vilim I.
