Royce [ris], Josiah, američki filozof (Grass Valley, 20. XI. 1855 – Cambridge, Massachusetts, 14. IX. 1916). Profesor na Harvardovu sveučilištu. Zastupnik apsolutnog idealizma, u kojem je zasade velikih idealističkih sustava, osobito G. W. F. Hegela, spojio s tijekovima američko empirijsko-pragmatičkih filozofskih struja. Izgradivši na ideji o »apsolutnom spoznavatelju« metafizički sustav s religijskim implikacijama, Royce ga je poslije usmjerio prema koncepciji »društvene teorije zbilje«, po kojoj pojedinačne svijesti konstruiraju sveopću zajednicu koja jedina zahvaća istinu u njezinu totalitetu. Glavna djela: Religiozni aspekt filozofije (The Religious Aspect of Philosophy, 1885), Duh moderne filozofije (The Spirit of Modern Philosophy, 1892), Svijet i pojedinac (The World and the Individual, I–II, 1899–1900), Filozofija odanosti (The Philosophy of Loyalty, 1908), Problem kršćanstva (The Problem of Christianity, 1913), Predavanja o modernom idealizmu (Lectures on Modern Idealism, 1919).