Ruanda

ilustracija
RUANDA, položajna karta
ilustracija1ilustracija2ilustracija3ilustracija4ilustracija5ilustracija6ilustracija7

Ruanda (Rwanda; Republika Ruanda, ruandski Repubulika y’u Rwanda), država u ekvatorskoj središnjoj Africi, između Ugande (duljina granice 169 km) na sjeveru, Tanzanije (217 km) na istoku, Burundija (290 km) na jugu i DR Konga (217 km) na zapadu; obuhvaća 26 338 km².

Prirodna obilježja

Ruanda se sastoji od blago valovitih visokih ravnjaka (1500 do 2000 m) koji se postupno spuštaju prema dolini rijeke Kagere na istoku, a na sjeverozapadu prelaze u vulkansko gorje Virunga s nekoliko vrhunaca (najviši Karisimbi, 4507 m). Prema zapadu planinsko se područje izrazitim strmcem, višim od 1000 m, spušta u tektonsku udolinu jezera Kivu na 1460 m nadmorske visine. Klima je tropska, znatno ublažena velikom apsolutnom visinom. Srednja godišnja temperatura iznosi 21,3 °C. Izrazito kišno razdoblje traje od studenoga do travnja; godišnja količina oborina varira između 800 i 1250 mm (Kigali, 960 mm) u istočnim i središnjim dijelovima zemlje, te do 2000 mm u gorju Virunga na zapadu. Najveća je rijeka Kagera (400 km) koja teče duž granice s Tanzanijom; od mnogobrojnih jezera najveće je Kivu (2699 km²) na zapadu Ruande (granica s DR Kongom). Visoki ravnjaci pokriveni su savanom, a gorje tropskom kišnom šumom.

Stanovništvo

Prema popisu stanovništva iz 2012. Ruanda ima 10 515 973 st., a prema procjeni iz 2015. godine 11 274 221 st. Broj stanovnika vrlo brzo raste, od popisa 1978 (4 831 527 st.) do danas broj se gotovo utrostručio. Gustoća naseljenosti iznosi 428 st./km² i među najvećima je u Africi (poslije Mauricijusa); najnaseljenija su područja oko većih gradova (Kigali, 1552 st./km²) i sjeverozapad zemlje (oblast Rubavu u pokrajini Ouest, 1194 st./km2). Najbrojniji su pripadnici dvaju međusobno suprotstavljenih naroda (česti etnički sukobi); Hutu (85,0%; tradicionalno poljodjelci) i Tutsi (14,0%; stočari), pigmejaca (Twa) ima 1,0%. Po vjeri su katolici (43,7%), protestanti (37,7%), adventisti (11,8%), muslimani (2,0%) i drugi (4,8%; 2012). Porast stanovništva iznosi visokih 2,7% (2010–15) i odgovara prirodnomu priraštaju stanovništva (2,81% ili 28,1‰, 2013). Natalitet od 35,2‰ vrlo je visok u svjetskim razmjerima (svjetski prosjek 19,2‰), mortalitet iznosi 7,1‰ (svjetski prosjek 8,2‰), a smrtnost dojenčadi 37,1‰ (2013). Stanovništvo Ruande izrazito je mlado; u dobi je do 14 godina čak 43,3%, od 15 do 64 godine 53,7%, a u dobi od 65 i više godina 3,0% st. (2012). Očekivano se trajanje života produžilo (u 2002. prosjek 51,2 godine) i iznosi 62,4 godine za muškarce i 65,7 godina za žene (2013). Ekonomski je aktivno 6 milijuna stanovnika (2014); u poljoprivredi, ribarstvu i šumarstvu zaposleno je 75,3%, u industriji, građevinarstvu i rudarstvu 6,7% te u uslužnim djelatnostima 18% aktivnih stanovnika (2012). Sveučilišta su u Butareu (osnovano 1963) i Kigaliju (osnovano 2013); službeni su jezici ruandski (kinyarwanda), francuski i engleski. Nepismeno je 32% stanovnika starijih od 15 godina (2012). Glavni je i najveći grad Kigali (859 332 st., 2012., šire gradsko područje 1 132 686 st.); ostali su veći gradovi (2012): Gisenyi (126 706 st.), Ruhengeri (59 333 st.), Butare (50 220 st.), Gitarama (49 038 st.), Byumba (34 544 st.), Cyangugu (27 416 st.), Nyanza (25 417 st.), i dr.; u gradovima živi samo 16,5% st. (2012).

Gospodarstvo

Jedna je od najsiromašnijih zemalja u svijetu, gospodarski opterećena teškim posljedicama rata u prvoj polovici 1990-ih. Prema procjeni Svjetske banke (2006), siromašno je oko 60% stanovništva. Prosječan životni vijek kraći je od 40 god. (2001), a više od 5% stanovništva oboljelo je od HIV-bolesti. God. 2005. vrijednost BDP-a u tekućim cijenama bila je 1,8 milijarda USD; BDP po stanovniku iznosio je 210 USD. Prema paritetu kupovne moći BDP je iznosio 12,5 milijarda USD, a po stanovniku 1500 USD. U sastavu BDP-a udjel je industrije 22%, poljoprivrede 38%, a usluga 40%. Najvažniji su izvozni proizvodi kava i čaj. Poljoprivrednu ponudu čine i banane, duhan, grašak, krumpir i stoka. Vodeći su industrijski proizvodi cement, sokovi, namještaj, sapun, obuća, odjeća i cigarete. God. 2005. vrijednost izvoza bila je 100 milijuna USD, a uvoza 300 milijuna USD. Uvozi uglavnom naftne derivate, vozila, industrijsku opremu, građevni materijal i robu široke potrošnje. Glavno je izvozno odredište Indonezija; većina je uvoza iz Kenije (30%) i EU-a (27%). God. 2005. vanjski dug iznosio je 1,5 milijarda USD, a devizne rezerve iznosile su 300 milijuna USD.

Promet

Željezničkih pruga nema. Cestovna je mreža duga 14 008 km, od toga je 19% asfaltirano (2004); mreža je najgušća oko glavnoga grada, odakle se zrakasto pruža prema većim gradovima i graničnim naseljima sa susjednim zemljama. Brodski i trajektni promet odvija se na jezeru Kivu. Međunarodna je zračna luka Kigali.

Novac

Novčana je jedinica ruandski franak (RF; RWF); 1 franak = 100 santima.

Povijest

Prvi stanovnici Ruande bili su pripadnici pigmejskoga plemena Twa, koje su poslije s toga područja potisnuli Hutui. U XIV. ili XV. st. pokorili su ih Tutsi (Vatusi ili Vatutsi), koji su se na taj prostor doselili iz područja Gornjega Nila i Etiopije. Oni su u XVI. st. osnovali Kraljevstvo Ruandu. Na njezinu čelu nalazio se kralj (mwami), koji je uza se imao vijeće poglavica iz plemena Tutsi. Premda su s vremenom preuzeli jezik starosjedilaca, Tutsi su kao njihovi feudalni gospodari zadržali svoju etničku zasebnost. Prvotno kraljevstvo nalazilo se tek na prostoru oko grada Kigalija, da bi se za vladavine kraljeva Mutare II. i Kigelija IV. (1853–95) proširilo na cijelo današnje područje Ruande. Potkraj XIX. st. Kraljevstvo Ruanda i susjedno Kraljevstvo Burundi postali su predmetom zanimanja i spora europskih kolonijalnih sila (Velika Britanija, Belgija, Njemačka). Taj spor bio je okončan na Berlinskoj konferenciji 1885. sporazumom prema kojemu je Ruanda, zajedno sa susjednim Burundijem, došla 1890. pod upravu Njemačke te bila uklopljena u Njemačku Istočnu Afriku. Vojni upravitelj toga protektorata nije se miješao u unutarnje odnose te je priznavao kraljev suverenitet. Za I. svjetskog rata Belgijanci su 1916. zaposjeli to područje, koje je odlukom Lige naroda (1923) postalo belgijsko mandatno područje Ruanda-Urundi.

Potkraj 1946. područje Ruanda-Urundi došlo je pod starateljstvo UN-a koje je provodila Belgija. Kroz feudalnu i plemensku društvenu strukturu bila je održavana vladavina Tutsija nad većinskom zajednicom Hutua, što je stvaralo političke napetosti i povremene etničke sukobe. God. 1959. osnovana je Nacionalna unija Ruande, koja je težila neovisnosti; zagovarao ju je i kralj Kigeli (Kigeri) V. (okrunjen je 1959), koji je zbog toga izgubio belgijsku podršku. Autonomija je uvedena u listopadu 1960., a nakon izbora održanih potkraj godine na vlast je došao Grégoire Kayibanda, lider Pokreta za oslobođenje Hutua. U siječnju 1961. proglašena je republika, a Kayibanda je postao predsjednikom. U etničkim sukobima 1959–61. bilo je ubijeno više tisuća Tutsija, a oko 150 000 ih je izbjeglo (uglavnom u susjedni Urundi). Nakon ukinuća starateljstva UN-a, 1. VII. 1962. proglašena je neovisnost Ruande (ujedno i Burundija); ekonomska, monetarna i carinska unija s Burundijem održala se do 1964. Državnu stabilnost narušavale su pobunjeničke skupine iz redova Tutsija. Početkom srpnja 1973. vojnim je udarom vlast preuzeo general Juvénal Habyarimana; uspostavio je jednostranački sustav u kojem je bio izabran za predsjednika 1978. i 1983. Sredinom 1980-ih u Ugandi je osnovan Ruandski patriotski front (RPF; podržavan od izbjeglih Tutsija), koji je 1990. započeo oružanu borbu u Ruandi. Režim predsjednika Habyarimane vojno je podržala Francuska, a 1992. bilo je postignuto primirje (pod nadzorom UN-a) i sporazum o podjeli vlasti na etničkoj osnovi. Unutrašnji sukobi bili su obnovljeni u travnju 1994. pošto je u zrakoplovnoj nesreći poginuo predsjednik Habyarimana; ubijenih je bilo više od 500 000, najviše iz redova Tutsija (procjene idu i do milijun ubijenih). Sredinom 1994. RPF je preuzeo vlast, a oko 2 milijuna Hutua izbjeglo je u susjedne zemlje. U drugoj polovici 1990-ih na vlasti je bio Pasteur Bizimungu (1994–2000); povremeno su djelovale pobunjeničke skupine Hutua, a Ruanda je podržavala pobunu Tutsija u Zairu (1997. pomagala je pri uspostavi novoga zairskoga, tj. kongoanskoga režima). Od 2000. predsjednik je Paul Kagame (RPF); reizabran je 2003. i 2010. Početkom 2000-ih održane su etničke napetosti te vojno-politički utjecaj Ruande u DR Kongu; stabilnost opterećuje i gospodarska nerazvijenost.

Politički sustav

Prema Ustavu od 4. VI. 2003. Ruanda je republika s predsjedničkim sustavom vlasti. Predsjednik republike šef je države, biran je na općim izborima za razdoblje od 7 godina, ne može biti biran više od dva puta. U ovlasti su predsjednika oružane snage, nositelj je izvršne vlasti, ima pravo zakonodavnoga veta i raspisivanja referenduma, imenuje i smjenjuje premijera i članove kabineta, koji za svoj rad odgovaraju njemu i parlamentu. Zakonodavnu vlast ima dvodomni parlament, koji se sastoji od Predstavničkoga doma i Senata. Predstavnički dom (Chambre des Députés) ima 80 zastupnika, koji imaju mandat 5 godina, 53 su birana izravno na općim izborima, 24 zastupnice biraju predstavnici nižih razina vlasti, 2 zastupnika bira Nacionalno vijeće mladih, a jednoga Savez udruga invalida. Senat (Sénat) ima 26 članova, koji se biraju posredno na mandat od 8 godina (najmanje trećina članova moraju biti žene). Bivši predsjednici države, na vlastiti zahtjev, mogu postati članovi Senata. Biračko pravo imaju svi državljani s navršenih 18 godina života. Vrhovnu sudbenu vlast u zemlji ima Vrhovni sud, koji čine predsjednik, dopredsjednik i 12 sudaca. Predsjednika i dopredsjednika Suda bira Senat, na prijedlog predsjednika republike, na jedan mandat od 8 godina. Ruanda je administrativno podijeljena na 11 provincija i područje glavnoga grada. Nacionalni praznik: Dan neovisnosti, 1. srpnja (1962).

Ruanda. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 19.10.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=53573>.