rudarstvo

rudarstvo, grana gospodarstva koja opskrbljuje sirovinama mnoge industrijske djelatnosti, a obuhvaća skup radova na pronalaženju i vađenju (dobivanju) mineralnih sirovina. Rudarstvo u širem smislu obuhvaća i izgradnju podzemnih prostorija i tunela.

Istraživanje mineralnih sirovina obuhvaća radove i ispitivanja kojima je svrha utvrditi postojanje, položaj i oblik ležišta sirovina, njihovu kvalitetu i količinu, te uvjete iskorištavanja (eksploatacije). Iskorištavanjem se smatra vađenje sirovina iz ležišta i njihovo oplemenjivanje. Prema položaju ležišta i prema izabranoj metodi vađenja čvrstih mineralnih sirovina razlikuje se površinski kop i podzemni kop. S obzirom na svoju specifičnost, dobivanje nafte i plina posebna je grana rudarstva (naftno rudarstvo).

Otvaranje rudnoga ležišta skup je rudarskih radova koji omogućuju pristup u ležište radi njegova iskorištavanja. Priprema ležišta za otkopavanje obuhvaća izradbu važnih pristupnih puteva do granice otvorenoga tijela rudišta i podjelu na otkopna polja i revire. – Otkopavanje je sustavno dobivanje korisnih sastojaka racionalnom, ekonomičnom i sigurnom metodom. Krajnja je faza iskorištavanja oplemenjivanje mineralnih sirovina. – Sigurnost u rudniku obuhvaća postupke osiguranja pogona i rada od svih pojava koje ugrožavaju rudare. Provjetravanjem jamskih prostorija osigurava se dovoljna količina svježega zraka koji omogućuje podzemni rad i razrjeđuje štetne, opasne i eksplozivne plinove. – U rudarske radove ubrajaju se i projektiranje, ekonomika i organizacija, rudarska mjerenja, transport i izvoz, zaštita okoliša i obnova rudišta.

Povijest rudarstva

Rudarstvo seže u prapovijesno doba, kada čovjek još nije poznavao vrijednost metala. Tada je kremen bio vrlo tražena sirovina za izradbu različitog alata i oružja, a kada je toga materijala ponestalo na površini, počeo je čovjek vaditi kremen pod zemljom, rujući do njega najprimitivnijim sredstvima. Ta se faza smatra početkom rudarstva. Ostatci prapovijesnih podzemnih prostorija koje su nastale pri vađenju kremena nalaze se očuvane u Belgiji, Francuskoj, Njemačkoj, Engleskoj. Kamen je mineralna sirovina koja je obilježila najranije rudarstvo. U dolini Nila, bogatoj različitim vrstama kamena, razvila se egipatska civilizacija, u kojoj je kamen odigrao značajnu ulogu. Od metala je čovjek pronašao najprije one koje je mogao zapaziti po osobitu sjaju, a to su bili zlato, srebro i bakar. U starom vijeku rudnici bakra postojali su na Sinajskom poluotoku, a željeza u Etiopiji. I Asirci, Feničani i antički Grci imali su razvijeno rudarstvo. Grčka je imala rudnike srebra u Laurionu. Kelti su bili vješti rudari i prije Rimljana. Rudarstvo je Rimljana, osim na kamen, bilo usmjereno i na dobivanje metala i soli. Nakon propasti Rimskoga Carstva rudarstvo je zamrlo, a u srednjem vijeku prvi su se njime ponovno počeli baviti Slaveni (Česi, u VIII. i IX. st.). Ugljen se počeo dobivati u IX. st. u Velikoj Britaniji. Rudarska tehnika srednjeg vijeka nije se mnogo razlikovala od tehnike Rimljana. Rudarsku djelatnost u srednjem vijeku dokumentirao je G. Agricola u djelu O kovinama, koje je gotovo 200 godina služilo kao jedini autoritativni spis o rudarstvu i metalurgiji raznobojnih metala. Propašću feudalizma u Europi, znanost i tehnika doživjeli su nov uspon. Rudarstvo je postupno dobilo znanstvene temelje. Primjena crnoga baruta bila je prekretnica u načinu dobivanja mineralnih sirovina. Parni stroj pridonio je razvoju rudničke mehanizacije i povećanju proizvodnje. Primijenjen je 1764. u jednom rudniku ugljena u Engleskoj za pogon rudničke sisaljke, a omogućio je da se konstruira bager, što je revolucioniralo radove na površini. Za rudare kamenog ugljena važan je Davyjev izum sigurnosne svjetiljke (1813). Preteča industrijske željeznice nastala je 1815. u jednom rudniku u Engleskoj. Razvoj mehanizacije i automatizacije u XX. st. pridonio je novim dostignućima u načinu dobivanja mineralnih sirovina.

Povijest rudarstva u Hrvatskoj

Rudarenje kamena za potrebe graditeljstva datira u Hrvatskoj od predantičkoga doba, da bi u antičko doba, a posebice u doba Rimljana, dosegnulo zapažen razvoj. Od pamtivijeka su na Braču bili poznati kamenolomi u blizini Škripa i Splitske, koji su poslije bili iskorištavani za izgradnju Salone i Dioklecijanove palače. Iz pretpovijesnoga doba potječu i tragovi o ispiranju zlata iz naplavina Drave i Mure te o vađenju i taljenju željezne rude u Slavoniji. Salona je bila središte rimske rudarske prokurature. S propašću Rimskoga Carstva zamrlo je rudarstvo na našim prostorima. Tijekom XII. st. u našim su se krajevima kao vješti rudari pojavili Mlečani, koji su rudarili vjerojatno kraj Delnica, na frankapanskom posjedu. U XIII. st. u Ugarskoj i Hrvatskoj sol je postala kraljevskim regalnim pravom. Glavno skladište morske soli za Hrvatsku, koja je stizala s Paga i iz Italije (Barletta), bilo je u Bakru. Frankapani su 1392. dobili odobrenje (regal) za istraživanje, kopanje i preradbu zlata, srebra, bakra, željeza i drugih metala. Pretpostavlja se da su željeznu rudu kopali u Gorskom kotaru (u Liču i Čabru) i Lici (u Rudopolju kraj Vrhovina). Radilo se tada i u poznatim rudonosnim terenima Zrinske gore, Medvednice i Samoborskoga gorja. Zrinski su, kao vlastela u Međimurju, nadzirali ispiranje zlata u Dravi i Muri. Oko 1530. razvili su rudarsku aktivnost u Gvozdanskome, gdje su već od prije, temeljem povlastice iz 1463., kopali srebrnu i olovnu rudu i kovali srebrnjake. Istodobno su otpočeli i rudarski radovi zagrebačkih građana, s kojima su Zrinski sklopili ugovor i ovlastili ih da mogu otvarati rudnike na njihovim imanjima. U Zagrebačkoj gori vadilo se zlato, srebro, olovo i željezo. Veće je značenje imalo rudarenje u Samoborskom gorju, sa središtem u Rudama (vađenje bakra), o čem prvi zapisi potječu iz prve polovice XVI. st. U Rudama se radilo još u drugoj polovici XIX. st. (vađenje željeza). Preokret u hrvatskom rudarstvu nastao je nakon pada Zrinskih i Frankapana, kada je njihovim posjedima upravljala ugarska, pa zatim austrijska dvorska komora, koja je širila svoju jurisdikciju u rudarskim poslovima po Hrvatskoj. Od energetskih sirovina u Hrvatskoj se vadio ugljen. Prvi ugljenokop bio je otvoren u Istri (Raša, 1807). Istarski ugljenokopi Raša bili su simbol podzemnoga rudarenja u ovom dijelu Europe, vodeći u kadrovima i opremi, poznati po tehničkoj zaštiti od provala mora, od eksplozivne ugljene prašine, metana i gorskih udara. Poslije su se otvorili ugljenokopi u Hrvatskom zagorju (prvi je bio rudnik Straža kraj Krapine, 1857) i u Dalmaciji, rudnik boksita u kršu, a vadio se i arhitektonsko-građevni kamen (Brač, Pazin, Seget). Danas je značajna i suradnja rudara s građevinarima na proboju tunela, specijalnim podmorskim miniranjima, različitim sanacijskim radovima itd.

Kao godina osnutka prvoga hrvatskog visokog učilišta za rudarstvo prihvaćena je 1939., kada je na Tehničkom fakultetu u Zagrebu bio osnovan Odsjek za rudarstvo i metalurgiju. Međutim, njegovi su korijeni u Tehničkoj visokoj školi, u okviru koje je od 1919. djelovala Stolica i Zavod za mineralogiju i geologiju, koja je 1926., osnutkom Tehničkoga fakulteta, postala Mineralogijsko-geologijski zavod, a 1939. i prva nastavna jedinica novoosnovanoga Odsjeka za rudarstvo i metalurgiju. Tehnički se fakultet 1956. podijelio na samostalne fakultete, od kojih je jedan bio Kemijsko-prehrambeno-rudarski fakultet, koji je poslije promijenio ime u Tehnološki fakultet, a jedan od njegovih odjela bio je i Rudarski odjel. God. 1962. bio je podijeljen dotadašnji jedinstveni Rudarski odjel u tri nova odjela: Rudarski, Geološki te Odjel za bušenje i pridobivanje nafte i plina. Pod današnjim imenom, Rudarsko-geološko-naftni fakultet (RGN), kao samostalna visokoškolska ustanova u okviru Sveučilišta u Zagrebu, djeluje od 1964. Danas RGN čini sedam zavoda i jedna katedra. Jedan je od zavoda i Zavod za rudarstvo i geotehniku. Na RGN-u stječu se akademska zvanja: diplomirani inženjer rudarstva, diplomirani inženjer geologije i diplomirani inženjer naftnog rudarstva. Znanstveno-stručno glasilo RGN-a je Rudarsko-geološko-naftni zbornik (od 1964), koji od 1989. izlazi redovito kao godišnjak. Uz fakultet u Zagrebu, 1990. konstituiran je i Geotehnički fakultet u Varaždinu (prije Viša geotehnička škola, odn. Rudarska nadzornička škola, osnovana 1939). Te su institucije znatno pridonijele uspješnosti radova na istraživanjima, rudarenju i tunelogradnji u Hrvatskoj. Dostignuća u stručnom i znanstvenom radu bila su vezana uz vodeće pojedince: E. Teply (rudarstvo), J. Havliček i I. Arar (rudarsko strojarstvo), J. Baturić (rudarsko mjerništvo i geofizika), A. Zambelli (tehnika sigurnosti i projektiranje), R. Marušić (oplemenjivanje mineralnih sirovina), N. Marinović (rudarska elektrotehnika), S. Lazić (naftno rudarstvo), V. Uratarić (autorstvo prvih udžbenika).

U Hrvatskoj djeluje Udruga hrvatskih rudarskih inženjera (UHRI), koja okuplja inženjere rudarstva, geologije, naftnoga rudarstva i geotehnike. Korijeni joj datiraju od 1878., kada je u Zagrebu bio osnovan Klub inžinira i arhitekata, a 1948. osnovana je sekcija rudara unutar Društva inženjera i tehničara.

rudarstvo. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 10.12.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=53615>.