Ruvarac, Ilarion (Jovan), srpski povjesničar (Srijemska Mitrovica, 1. IX. 1832 – manastir Grgeteg u Srijemu, 8. VIII. 1905). Studirao pravo i povijest u Beču (1852–56) te bogosloviju u Srijemskim Karlovcima (1856–59). Zaredio se 1861. Bio je profesor i rektor Bogoslovije u Srijemskim Karlovcima, a od 1882. arhimandrit fruškogorskoga manastira Grgeteg. Svojim je mnogobrojnim monografijama obavljao pionirski posao kritičkoga povijesnog istraživanja suzbijajući neznanstvene postupke u proučavanju srpske povijesti, napadajući neznanje i eliminirajući narodnu tradiciju kao povijesni izvor. Djela: Kraljice i carice srpske (1868), O prvim godinama Dušanova kraljevanja (1872), Stari Slankamen (1892), Privilegije kuće Ohmučević-Grgurić (Die Privilegien des Hauses Ohmučević-Grgurić, 1894), Odlomci o grofu Đ. Brankoviću i Arseniju Crnojeviću patrijarhu s tri izleta o tzv. Velikoj seobi srpskog naroda (1896) i Montenegrina: prilošci istoriji Crne Gore (1897).
