Saltikov (Saltykov) [səltɨko'f], Mihail Jevgrafovič (Evgrafovič; pseudonim N. Ščedrin [šč’idr’i'n]), ruski književnik (Spas-Ugol, Tverska gubernija, 27. I. 1826 – Sankt Peterburg, 10. V. 1889). Najznačajniji ruski satiričar XIX. st. Kao činovnik službovao je u pokrajini Vjatka, bio vicegubernator u Rjazanju i Tveru pa se njegovi satirički tekstovi grade na odanosti N. V. Gogolju i J. Swiftu, ali i iskustvu birokrata (Gubernijski ogledi – Gubernskie očerki, 1856–57). Nakon 1860. tiskao je pretežito u glasilu ruske demokratske književnosti Sovremennik, a nakon zatvaranja N. G. Černiševskoga 1863. postao je, uz N. A. Njekrasova, urednik časopisa. God. 1868. bilo mu je zabranjeno obavljanje administrativnih dužnostî pa se potpuno predao uređivanju časopisa Domovinski zapisi (Otečestvennye zapiski). Satirični ogledi obuhvaćaju najveći dio autorova opusa, a posvećeni su lokalnim moćnicima (»Pompadurima«), nositeljima ruskog širenja u Aziju (»Gospodi Taškenćanima«), neuspjelomu dragovoljačkom pohodu u Srbiju 1877., ruskim putnicima u europske igračnice (Preko granice – Za rubežom, 1880–81). Feljtone je svrstavao u velike cikluse, a suvremeni čitatelj jedva može pratiti mnogobrojne aluzije, književne maske i kriptonime (general Černjajev koji vodi ruske dragovoljce u tekstu se zove Rededja i dr.). Zato su u inozemstvu više uspjeha imale Bajke (Skazki, 1882–86), cjelovita satirička knjiga Povijest jednoga grada (Istorija odnogo goroda, 1869–70), a i genealoško-obiteljski roman Gospoda Golovljovi (Gospoda Golovlëvy, 1875–80), utemeljen na motivima umiranja članova vlasteoskoga roda, ali, nasuprot Zoli, motiviranih koliko genetski toliko i socijalno. Jamačno je to najmračnija knjiga ruskog realizma. Prethodi F. Sologubu (Mali zloduh).
