Şanlıurfa [šanlɨu'rfα] (do 1984. Urfa), glavni grad istoimene pokrajine u južnoj Turskoj; 596 637 st. (procjena 2022). Leži u dolini Beliha (Balih; pritok Eufrata), na 477 m nadmorske visine, 40 km sjeverno od sirijske granice, na prometnici koja povezuje Anatoliju sa sjevernom Mezopotamijom. Iznad grada nalazi se tvrđava s bedemima iz IX. st.; gradske zidine i kule; ribnjak Balıklıgöl, Halil ür-Rahmanova džamija s minaretom iz XIII. st. i medresa. Džamija iz 1170. Muzej mozaika Haleplibahçe. Preradba stočarskih proizvoda; umjetnički obrti. U okolici uzgoj pamuka. Stradala u potresu 6. II. 2023. Sjeveroistočno od grada (15 km) nalazi se prapovijesno arheološko nalazište Göbekli Tepe. – Prema islamskoj tradiciji, rodno mjesto Abrahamovo. Prvi tragovi nastanjenosti mogu se pratiti približno od IX. tisućljeća pr. Kr., kada je grad bio nastanjen huritskim stanovništvom. U to doba nalazio se u sastavu države Urartu. Poslije je bio pod vlašću Hetita, Asiraca, Perzije, Aleksandra III. Velikog i Lizimaha, a od 281. pr. Kr. Seleuka I. On ga je obnovio te preimenovao u Edesu (Édessa). Potom je grad bio u sklopu Velike Armenije (132. pr. Kr. do 116), Rimskoga te Istočnorimskoga Carstva (395–609). Oko 150. godine bio je jedno od prvih središta kršćanstva. Za vladavine cara Justinijana I. Velikoga zvao se Justinopolis. Godine 609. osvojili su ga Perzijanci, a 638. Arapi. Od 1098. bio je prijestolnica križarske grofovije Edese, koja je zbog strateške važnosti dobila naziv »predziđe kršćanstva«. Grad je 1144. osvojio mosulski atabeg Imadudin Zengi. U sastavu Osmanskoga Carstva grad je bio od 1516. Od 1833. do 1840. nalazio se pod upravom osmanskoga generala Mehmeda (Muhamed) Alija. Godine 1919. zaposjele su ga prvo britanske, a potom francuske postrojbe koje su se 1920. povukle i grad prepustile Turskoj.
