Sarbiewski [sarb’e'fsk’i], Maciej Kazimierz (latinizirano Mathias Casimierus Sarbievius), poljski književnik i teoretičar književnosti (Sarbiewo, 24. II. 1595 – Varšava, 2. IV. 1640). Isusovac, studirao u Vilniusu i Braniewu, poučavao poetiku i retoriku; doktorat filozofije i teologije stekao u Vilniusu. Doškolovao se u Rimu (1622–25), gdje je bio zaređen (1623) i predavao poetiku. Bio blizak s papom Urbanom VIII., koji mu je dodijelio naslov poeta laureatus. Od 1625. bio je profesor na Akademiji u Vilniusu, a od 1635. propovjednik na dvoru kralja Vladislava IV. Pisao je na latinskom jeziku. Kao liričar predstavnik isusovačkoga klasicizma: pisao je ode i epode po uzoru na Horacija (nazivan »kršćanskim Horacijem«) te epigrame. Po kraljevu nalogu obradio je oko 1637. Šumske pjesničke zabave (Silviludia poetica, 1757) Marija Bettinija. U predavanjima i raspravama sačuvanima u rukopisu, a objavljenima znatno poslije (1954. i 1958), O savršenom pjesništvu (De perfecta poesi) i Poetička pravila (Praecepta poetica), nastalima pod utjecajem J. C. Scaligera, zastupao je poetiku baroknoga končetizma.
