astronomski sateliti

ilustracija
ASTRONOMSKI SATELITI, Explorer

astronomski sateliti (od lat. satelles, genitiv satellitis: pratilac, pomoćnik), svemirske letjelice u orbiti oko Zemlje ili drugih nebeskih tijela koje služe za astronomska opažanja, najčešće bilježenjem elektromagnetskih valova. Gibanjem izvan atmosfere izbjegavaju njezine ometajuće učinke (apsorpciju i scintilaciju), pa kutno razlučivanje može dostići teorijsku granicu zadanu valnom prirodom svjetlosti. Opremljeni su kamerama za snimanje s filtrima koji izdvajaju dijelove spektra, radiometrima, spektrometrima, detektorima čestica visokih energija, detektorima plazme, magnetometrima i dr.

Sateliti za opažanje Sunca omogućili su nove spoznaje o procesima na Suncu i njegovu utjecaju na međuplanetarni prostor i samoga planeta. Ustanovljena je dubina i zonalna rotacija konvektivne zone (→ konvekcija), raspored temperature kroz dubinu Sunca i stanje na suprotnoj strani Sunca. Zajedno s geofizičkim satelitima oni nadziru Sunčevo kratkovalno i čestično zračenje, koje utječe na Zemljin okoliš. Opservatorij SOHO (akr. od engl. The Solar and Heliospheric Observatory, 1995) postavljen je na udaljenosti od 1,5 · 106 km od Zemlje u smjeru Sunca (Lagrangeova točka L1; lagrange, joseph louis de). Slične su namjene opservatoriji ACE (akr. od engl. Advanced Composition Explorer, 1997), HESSI (akr. od engl. The High Energy Solar Spectroscopic Imager, 2002) i dr. Satelit Ulysses (1992) s periodom od 6,2 god. obilazi oko Sunčevih polova, istražujući međuplanetarno područje do Jupitera.

Sateliti za optičko opažanje svemira snimaju vidljivo, blisko ultraljubičasto i infracrveno zračenje. Najpoznatiji je Hubbleov svemirski teleskop (1990) s objektivom promjera 2,4 m. Satelit Hipparcos (1989–93) izmjerio je položaj 120 000 zvijezda s točnošću od 0,002 kutnih sekundi, Kepler (2009) i dr.

Sateliti za opažanje rendgenskog i gama-zračenja bilježe slabo rendgensko zračenje običnih zvijezda npr. LEGRI (akr. od engl. Low Energy Gamma-Ray Imager, 1997–2002), pulsara, galaktičkih jezgri, i sl. GLAST (akr. od engl. Gamma-ray Large Area Space Telescope, 2008), crnih rupa NuSTAR (akr. od engl. Nuclear Spectroscopic Telescope Array, 2012), snažna zračenja aktivnih galaktika i kvazara, INTEGRAL (akr. od engl. International Gamma-Ray Astrophysics Laboratory, 2002) snažne-gama bljeskove (engl. Swift Gamma Ray Burst Explorer, 2004) te zračenje koje pristiže iz međugalaktičkoga visokotemperaturnoga plina. (→ rendgenska astronomija)

Sateliti za opažanje milimetarskih radiovalova bilježe zračenje hladnih međuzvjezdanih oblaka i pozadinsko zračenje. Mjerenje anizotropije milimetarskih radiovalova pozadinskoga zračenja s pomoću satelita COBE (akr. od engl. Cosmic Background Explorer, 1989–93) i WMAP (akr. od engl. Wilkinson Microwave Anisotropy Probe, 2001–10) omogućilo je uvid u fizičko stanje ranoga svemira pa je potvrđen inflacijski model svemira (za koji su J. C. Mather i G. Smoot dobili Nobelovu nagradu za fiziku 2006). Danas se u Zemljinoj orbiti oko Sunca nalazi satelit Planck (2009).

Sateliti za opažanje ultraljubičastoga zračenja snimaju usijane plinovite maglice, hladne maglice koje apsorbiraju ultraljubičasto zračenje, bliske dvojne i vruće zvijezde. Najpoznatiji su: IUE (akr. od engl. International Ultraviolet Explorer, 1978–96), FUSE (akr. od engl. Far Ultraviolet Spectroscopic Explorer, 1999–2007), GALEX (akr. od engl. Galaxy Evolution Explorer, 2003), CHIPS (akr. od engl. Cosmic Hot Interstellar Spectrometer, 2008) i dr.

Sateliti za opažanje infracrvenoga zračenja snimaju središta galaktika i druge objekte zaklonjene oblacima praha (infracrveno zračenje prolazi kroz prašinu) te objekte na nižim temperaturama kao što su smeđi i crveni patuljci i mlade zvijezde i njihovu okolinu u kojoj nastaju planeti. Najpoznatiji su sateliti IRAS (akr. od engl. Infrared Astronomical Satellite, siječanj–listopad 1983) i ISO (akr. od engl. Infrared Space Observatory, 1995–98), Spitzer space telescope (2003), SWAS (akr. od engl. Submillimeter Wave Astronomy Satellite, 1998–2005), WISE (akr. od engl. Wide-field Infrared Survey Explorer, 2009–11), Herschel Space Observatory (2009) i dr.

astronomski sateliti. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 15.12.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=54682>.