Schachter [šæ'ktəɹ], Stanley, američki psiholog (New York, 15. IV. 1922 – East Hampton, New York, 7. VI. 1997). Podrijetlom iz obitelji židovskih doseljenika iz Rumunjske. Psihologiju je diplomirao na Sveučilištu Yale u New Havenu 1944., a doktorirao na Sveučilištu Michigan u Ann Arboru 1949. Radio je u Massachusettskom tehnološkom institutu (MIT) u Cambridgeu 1946–48., na Sveučilištu Minnesota u Minneapolisu 1949–61 (profesor od 1958), a od 1961. do 1992 (kad je izabran u zvanje profesor emeritus) kao profesor na Sveučilištu Columbia u New Yorku. Istražujući s Jeromeom E. Singerom prirodu emocionalnog doživljavanja, među prvima je izložio i eksperimentalno provjeravao postavke kognitivne dvofaktorske teorije emocija (1962), prema kojoj se emocija javlja kao kombinacija stanja fiziološke pobuđenosti i kognitivne procjene tog iskustva ovisno o situaciji. U kasnijim je istraživanjima dokazao kako su za emocionalni doživljaj važna i prijašnja osobna iskustva, kao i ponašanje drugih ljudi u takvoj situaciji. Analizirao je posljedice socijalne deprivacije, koja uzrokuje potrebu za prisutnošću drugih osoba, te se bavio društvenim pritiscima, funkcijom i uzrocima afilijacije, o čemu je objavio djelo Psihologija afilijacije: eksperimentalna istraživanja izvora društvenosti (The Psychology of Affiliation: Experimental Studies of the Sources of Gregariousness, 1959). Istraživao je i povezanost emocionalnih stanja sa sociopatijom, pretilošću i pušenjem. Bio je član Američke akademije umjetnosti i znanosti od 1976. i Nacionalne akademije znanosti SAD-a od 1983.
