Schein [šạin], Johann Hermann, njemački skladatelj, instrumentalist i pjesnik (Grünhain, 20. I. 1586 – Leipzig, 19. XI. 1630). Glazbeno se školovao u Dresdenu u Dvorskoj kapeli saskoga kneza izbornika. Djelovao je u Weissenfelsu, Weimaru te, od 1616., kao kantor u Leipzigu. Skladao je prije svega vokalnu glazbu, podjednako za bogoslužje (moteti, tzv. sveti koncerti, crkveni madrigali, himni i dr.) i svjetovna društvena okupljanja (višeglasne pjesme, madrigali, napitnice i dr., sve na vlastite tekstove). Značajna je njegova Glazbena gozba (Banchetto musicale, 1617), kao jedna od najranijih instrumentalnih zbirki suita s varijacijama. Stilski je među prvima u Njemačkoj spojio elemente protestantske crkvene glazbe sa stilovima talijanskih madrigala i ranobarokne monodije. Smatra ga se, uz H. Schütza i S. Scheidta, najboljim njemačkim skladateljem prve polovice XVII. stoljeća, pretečom J. S. Bacha.
