Schmitt [šmit], Carl, njemački pravnik i politički teoretičar (Plettenberg, 11. VII. 1888 – Plettenberg, 7. IV. 1985). Predavao je pravo na sveučilištima u Bonnu, Berlinu i Kölnu, a 1933–45. bio je na Sveučilištu u Berlinu. Zauzimao se za diktaturu te se protivio parlamentarizmu, demokraciji i liberalizmu. Podupirao je režim A. Hitlera. U djelu Politička teologija (Politische Theologie, 1922) smatra da iza svakog ustavnog poretka stoji politički proces i odluka (decizija), koje nije moguće svesti na normu, a suveren je iznad norme. U djelu Pojam političkoga (Der Begriff des Politischen, 1927) razlikuje politiku (die Politik) i političko (das Politische). Politika je nastankom države i njezinih institucija postala isključivo tehnika moći u posjedu vlasti. Naprotiv, političko je transepohalno i nije vezano isključivo za državu, već postoji prije, izvan i mimo nje u svakom obliku političkog jedinstva i političke organizacije, od grčkog polisa, srednjovjekovnih feudalnih poredaka do države i nakon nje. Epoha države ide prema svojemu kraju, pa je zato potrebno identificirati nova polja političkoga koja se ne mogu više odrediti supstancijalno nego samo formalno. Ostala važnija djela: Zakon i presuda (Gesetz und Urteil, 1912), Politička romantika (Politische Romantik, 1919), Diktatura (Die Diktatur, 1921), Nauk o ustavu (Verfassungslehre, 1928), Legalnost i legitimnost (Legalität und Legitimität, 1932) i Nomos zemlje u međunarodnom pravu Jus Publicum Europaeum (Der Nomos der Erde im Völkerrecht des Jus Publicum Europaeum, 1950).
