Schnittke, Alfred

Schnittke [šni'tkə], Alfred (rus. Al’fred Garrievič Šnitke [šn’i'tkə]), ruski skladatelj njemačkoga podrijetla (Engels, 24. XI. 1934Hamburg, 3. VIII. 1998). Glazbu isprva studirao u Beču (1946–48), a potom u Moskvi (1949–61). Djelovao je u SSSR-u kao slobodni skladatelj, pišući uglavnom glazbu za kazalište i film (1962–84. skladao je glazbu za 66 filmova). Bavio se i glazbenom pedagogijom te objavio niz članaka o suvremenoj glazbi. Sve do 1985. za svoje je skladbe i stilsku orijentaciju doživljavao naizmjence priznanja i osude službene sovjetske kulturne politike. Godine 1991. definitivno se preselio u Hamburg. Skladao je djela za glazbeno kazalište (baleti, opere), orkestralna (9 simfonija, koncerti i dr.) i komorna djela (sonate, suite i dr.), vokalne skladbe (zborovi, pjesme, psalmi, rekvijemi i dr.) te djela za glasovir (dječji komadi i dr.). Stilski je bio isprva pod utjecajem D. Šostakoviča i ruske tradicije, potom serijalnosti i aleatorike te kombinacija različitih skladateljskih izričaja od renesanse (C. Gesualdo) do moderne (A. Berg). Glavna je odlika Schnittkeove glazbe tzv. polistilizam unutar istoga djela kao izraz ironije i otuđenja u moralnim i duhovnim nedoumicama suvremenoga života. Među uspjelija Schnittkeova djela ubrajaju se monumentalne simfonije s reminiscencijama na A. Brucknera i G. Mahlera te opera Život s idiotom (Žizn’ s idiotom, 1991).

Schnittke, Alfred. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 19.5.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=54941>.